Pa tako ukoliko osoba žonglira s 1 rukom tada količina bacanih predmeta mora biti 2 ili više, ukoliko se žonglira s 2 ruke tada količina bacanih predmeta mora biti 2 ili više kako bi se to smatralo žongliranjem.

Kao umjetnička disciplina, žongliranje se može razgraditi i komentirati slično kao književnost ili glazba.

Kao sportska disciplina, njegove statistike se mogu mjeriti i uspoređivati.

Žongliranje dodatno, kao i gimnastika, udružuje znanosti fizke i biomehanike. Geometrijski uzorci kretanja se mogu proučavati matematički, a povijest žongliranja i uloga u društvu bi mogle biti predmetom zanimljivih društvenih istraživanja. 

Pri svemu tome je također prisutan i duhovni aspekt, odnosno moguće je žogliranje promatrati također i kao jednu zasebnu duhovnu discplinu.

Uzevši to sve u obzir jasno je da motivi za žongliranje mogu biti razni: neki ne znaju što bi drugo radili, neki zarađuju žongliranjem, neki ga koriste kao tjelovježbu, neki da bi bili u centru pažnje, neki da bi poboljšavali komunikacijske sposobnosti prenoseći na druge tu vještinu, neki da bi postavili rekorde..

Žonglerski rekordi se uglavnom odnose na to s koliko predmeta netko može žonglirati i koliko ih puta uhvatiti. Trenutno rekordni brojevi su: Loptice 12 kom. s 12 hvatanja.Također postoje i žonglerske trke na 100m, maratoni i sl. ali za te informacije treba pogledati u Guinnessovu knjigu rekorda. 

Bitno je napomenuti da su naše stranice samo uvod u svijet žongliranja, te da se ono što je napisano ovdje nikako ne može smatrati niti približno potpunom informacijom jer je žongliranje  široka tema koja uz to neprestano raste i razvija se.

Svaki novi žongler žongliranju može dodati nešto svoje,  jer je to aktivnost koja se može izvoditi na mnoštvu različitih mjesta i prilika.

Zanimljiva informacija je porast trenda žongliranja u zapadnim zemljama za vrijeme jogginga. Navodno kod pravilnog izvođenja forme takvog treninga tijelo može potrošiti i 30 % više energije u odnosu na uobičajeno kretanje.

Mnogo je predmeta s kojima se može žonglirati, ipak najučestalije su razne loptice i čunjevi.

Loptice napravljene zašivenim krpicama ispunjenih prosom ili slično se smatraju odličnim za učenje žongliranja. Ne odskaču od ruke, a kad padnu na pod ne bježe na sve strane, neće odskočiti od poda i razbiti skupocjenu vazu, a najčešće niti neće pobjeći iza kauča ili drveća. 

Trikovi su mnogobrojni, svaki sa svojim imenom u žonglerskom žargonu, ipak jedan od najdražih ili najbližih publici može biti «dvije loptice i jabuka» kod kojeg žongler pojede jabuku dok žonglira. Izvođenje je relativno lako ali na publiku može ostaviti bolji dojam nego žongliranje s 5 loptica.

Za razliku od mađioničara, koji skrivaju svoju vještinu, žongler otkriva sve, ipak izvodi vještinu, koja je promatraču teško shvatljiva, a u njoj kao da se krije izvor istinske magije.

Dojam koji će žongler ostaviti na publiku ovisi o mnogim faktorima vezanim uz osobnost izvođača i publike ali laka prepoznatljivost nečega s čim se promatrač može lakoćom povezati često čini trik nezaboravnim za promatrača koji ne zna žonglirati ili nikada nije vidio žonglerske loptice.

Na žalost mnogi koriste žongliranje samo kao sredstvo za komediju ili ismijavanje. Doista smješan žongler ili klaun je prava radost, ali takav pojedinac je pravi izuzetak.

Žongleri ne moraju biti isključivo klauni, pa vjerujemo da će trend koji je u porastu upravo to i dokazati.
Preuzeto s http://rpg.hr
foto:www.sxc.hu