Čovjek treba shvatiti, kako se odvija njegov život i kako ga može sam mjenjati na bolje.
(Mira Omerzel Mirit)

Na otoku Murteru je od 21.9. do 28. 9. 2013. godine održan još jedan tečaj širenja svijesti škole Veduna koji se odvijao u tišini, bez hrane i bez tekućine. Sličan inicijacijski post prakticirale su različite kulture ‒ od starih Egipčana, Tibetanaca, Kelta, Slavena do sjevernoameričkih Indijanaca, starih Maja, Aboridžina i drugih. Trideset je ljudi (iz Hrvatske i Slovenije) sudjelovalo u ovom prosvjetljujućem iskustvu, a vodila ih je Mira Omerzel – Mirit iz Ljubljane, doktorica nauka, glazbenica, zvučno-energetska terapeutkinja, duhovna učiteljica, kozmička vidovnjakinja i medij za prijenos kozmičkih životnih energija, spisateljica i čuvarica slavenske tradicije i drevnih mudrosti različitih kultura. Mirit se hrani kozmičkom energijom i od 2000. godine živi bez obične, krute hrane. Iskušala je svoje sposobnosti, ustrajnost i energetski protok u različitim procesima bez hrane i u tišini pa i do 10 dana u tami (kako to radi narod Indijanaca Kogi), što je i opisala u knjizi »Življenje brez hrane in večnost duhovnih sporočil severnoameriških Indijancev«.
Prvi proces bez hrane dogodio joj se spontano oko Božića 1994. godine. Tada joj još nije bilo jasno u čemu je stvar ili šta se zbiva. Trinaest godina je istraživala dobrobiti života bez obične krute hrane, koja nažalost i truje te opterećuje ljudsko tijelo i psihu. Za sebe kaže da se je zbog toga jer njezino tijelo nije opterećeno običnom hranom povećala njena senzibilnost, a osjeti izoštrili ‒ naročito sluh i vidovnjaštvo te telepatske sposobnosti. Kaže za sebe da »nije toliko videc koliko vedec«, to jest da nije toliko iscjeljitelj koliko onaj koji zna ili telepatski prima informacije i životnu energiju od Univerzalne Inteligencije te ih kao medij prenosi ljudima. Sa tim primljenim darovima život joj se potpuno promijenio te je počela služiti čovječanstvu dijeleći svoje znanje i uvide kao šamanka, kozmičko-zvučna kirurginja i duhovna učiteljica.

Što je to Veduna suhi post?
Vedunski suhi post sa kozmičkom potporom ‒ ili bolje Veduna kozmička inicijacija sa zvučno-energetskom kirurgijom daleko je od običnog (fizičkog) posta! Odvija se naime u povezanosti sa kozmičkom (zvučnom) vibracijskom energetskom mrežom ili životnom juhom. Sa kozmičkom potporom širi se svijest i zbog toga je čišćenje duhovnih sadržaja i emocionalnih poteškoća lakše. Pročišćene tekućine u tjelu dobivaju strukturu tekućeg kristala. Jača se čitav organizam i imunološki sistem tijela, a pojačava se, naravno, i duhovna moć: odlučnost, svjesnost, prima se uvide i jasne misli, što treba napraviti ili kako nešto promjeniti u životu. Čitavo vrijeme u Veduna postu učesnici dobivaju i tzv. eteričku infuziju (to jest energetsku potporu), koja se polako manifestira kao tjelesna tekućina. Zbog toga i bez unosa tekućine u tijelo svi uobičajeno i bez problema redovito odvajaju vodu iz tjela. I čak ne osjećaju glad. Što je možda teško shvatiti, ali to je jedno od čuda u tom kozmičko - zemaljskom procesu.

Postoji li nešto kao cilj ovog procesa?
U Veduna postnim procesima (i kozmičkoj kirurgiji) ulazimo u iskustvo viših dimenzija svijesti, što nam omogućava da osjetimo vrelo života - Izvor životnih energija. Ovaj grupni proces potiče samoozdravljenje, čišćenje fizičkog i emocionalnog tijela te donosi uvijek dragocjena iskustava i uvide. Korak po korak se približavamo trajnoj povezanosti s tom Inteligencijom, što je i cilj čovjekovog života. Tu povezanost nazivamo probuđenost. Dok je ne postignemo, ne osjećamo pravi, istinski mir i radost. A obilje nam je daleko.

Koliko je gladovanje bitno, esencijalno, za sam proces?
Ma, istina je da bi se u Veduna zvukovima i energijama veliki učinci dešavali čak i ako bi ljudi jeli i pili. Tri do pet dana bez hrane i tekućine taj proces samo ubrza i ojača. Učinci su tako veći i dublji.
A tišina? Koja je uloga tišine?
Tišina omogućava da možemo bolje osluškivati što se dešava u tijelu, umu i duši. Tišina je uvjek za sve vrlo ugodna. Ona produbljuje. Pomaže kod osvješćivanja i probavljanja stresova i traumatičkih iskustava iz djetinstva i prošlosti.

Zašto se svijest lakše širi u tišini i ako ljudi ne jedu i ne piju?
Tišina ljude jače povezuje sa Logosom svemira i sa izvornim Umom života i sa samim sobom. U odricanju se može lakše obistiniti svoju povezanost i predanost Inteligenciji života. I čuti tihi glas duše.
Jesu li potrebne kakve pripreme za tečaj suhog posta i tko sve može doći proživjeti proces?
Pripreme za ovaj proces počele su već u početkom rujna. Na Murteru je bila grupa koja je već prakticirala Veduna kozmičku rezonanciju i sudjelovala na mojim intenzivima, zvučnim kirurgijama za bolje sutra i kozmičkim inicijacijama. Već tjedan dana prije svi su se za taj poduhvat pripremali na trodnevnom boravišnjem tečaju uz rjeku Kupu i u simboličku »vatru preobražaja« bacili (isto tako najprije simbolički) sve, što ih je ometalo i mučilo. Dobrodošli su svi koji su spremni za promjenu, žele proširiti svijest, harmonizirati svoj život, odnose ili iscjeliti svoju dušu i tijelo.
_____________________________________
Kako je tekao sam proces na Murteru?
Barem tjedan dana prije jeli smo samo svježe povrće i voće i pili blagi čaj od trava ili vodu u kojoj se kuhalo povrće. U ponoć s nedelje na ponedeljak polaznici tečaja su prestali jesti, u ponedeljak prijepodne imali smo razgovor o tome, kako će vedunski kozmički post teći. U ponedjeljak u 12 sati učesnici su prestali piti. Bez tekućine su bili do četvrtka do 19 sati. Tada su si zajedno pripremili prvu »feštu« sa juhom, kompotom i čajem. To su im bila najukusnija jela koja su ikada okusili u životu. Salatu, voće i jela od povrća sa palentom koja čisti bubrege mogli su početi jesti tek na drugoj »fešti« u petak od 12 sati. Nekima hrana uopće nije više mirisala i bili su zadovoljni samo sa tekućinom. I u sam proces suhog posta sa kozmičkom kirurgijom polaznici tečaja ušli su postepeno. Prvo meditacijom, pa razgovorom osvješćivanja o njihovim problemima i blokadama. Često oni to vide na jedan (ego) način, a ja na posve drugačiji (uzrok problema).
Kad smo kod drugačijih pogleda moram vas pitati kolike su sličnosti ili razlike sa načinom liječenja suhim postom koji prakticira Ana Jakubova iz Ukrajine, a o kojem su čitaoci Svjetlosti čitali u kolovozu 2013. godine.
Postoje velike razlike. Ne slažem se, na primjer, sa Jakubovom da je proces bez hrane teži, a bez tekućine lakši. Svi učesnici i moje vlastito iskustvo mi potvrđuju da je puno teže biti bez tekućine nego bez hrane. Samo kap tekućine za vrijeme procesa može izazvati veliku mučninu i prekinuće kozmičko - fizičkog procesa. Tekućine u tijelu se za vrijeme posta prestrukturiraju. Ali ne samo zbog procesa u organizmu. U Vedunskom postu je to tako zbog protoka i utjecaja kozmičke životne energije koja se probija u sve stanice i pore tijela te kroz sve razine ili dimenzije bića. Kad tijelo nije opterećeno hranom postaje više protočno za tu životnu energiju koja održava naša tijela živa. Bez nje su naša tijela mrtva.

Jakubova tvrdi i da cijeli proces može (pre)opteretiti psihu?
Ako se proces radi sa kozmičkom potporom i zvučnom kirugijom ne opterećuje psihu, nego je otvara. Potisnute emocije počinju se osvještavati i dizati iz podsvjesti. U takovim, puno težim uvjetima bez hrane i tekućine, tijelo se zaista jako aktivira, da bi se sharmoniziralo, i kreće razgrađivati sve što u njemu nije dobro, sve bolno ili zakočeno. Zapravo se razgrađuje i povezanost tjelesnih problema i emocionalno-misaonih uzoraka. A kad se počne tijelo mijenjati i usklađivati, rasterećuju se i emocije i psiha, jer tijelo i duh su povezani.

Koliko traje Veduna suhi post? Čini mi se da i tu postoje razlike.
Samo suho gladovanje se prakticira samo nekoliko dana da bi se razgradilo nešto u tijelu. U Veduna postu bez tekućine i hrane dovoljno je samo 3-4 dana da bi se razgradile i teže psihofizičke smetnje. Razgrađuju se i duboki strahovi i zabrinutost, tuga i ljutnja, koje narušavaju sklad bića. Ukrajinski proces traje od pet ili osam do jedanaest dana. Do krize uzrokovane detoksikacijom (i)li zakiseljenjem organizma dolazi tek negdje između osmog i jedanaestog dana. A u Veduna postu sve to dođe na red već treći dan. Peti dan ljudi već dobivaju snagu, brzo se oporavljaju i sjaju od radosti.

Opišite nam podrobnije tjelesne i emocionalne reakcije ljudi na tečaju?
Prvo ću nešto reći o tjelesnim reakcijama. Koža je sve vrijeme ljudima bila vlažna, jer kao dišni organ crpi vlagu iz zraka. Kada nema dovoljno vode u organizmu, tijelo uzima tamo, gdje je ima; prvo iz neugođenih ili bolesnih stanica. Zbog toga se razgrađuju i različite tjelesne tvorbe pa i stanice raka. Voda u tijelu se ne može tek tako zamjeniti kako tumače ukrajinski terapeuti, nego se isčisti od otrova i štetnih informacija i prestrukturira. Zbog toga i upale izgube svoju snagu i izlječe se, jer bakterije nemaju tekućine, koju trebaju za svoj razvoj. Um se smiruje, ponekad sasvim zaustavi. Na početku može biti više misli, no na kraju sasvim izčeznu. Kod nemirnih osoba stresne misli pokušaju izaći iz podsvijesti i naviru u svijest. Tada ljudi imaju na kratko osjećaj da su još više nemirni nego prije. Ali istina je drugačija ‒ stresne misli se oslobađaju iz svijesti i podsvijesti. Nakon toga dođe smirenje. Srce privremeno treperi i jače tuče. Vrućina u tjelu se privremeno povećava, ljudi je osjećaju kao unutrašnju vatru. Zapravo je to vatra kozmičke životne energije, koja spaljuje što je potrebno ili ne valja. Oslobađaju se otrovi odnosno toksini. Srčana čakra, treće oko i sedma božanska čakra jako žare. U njima se vrtloži svjetlost, a bolovi se javljaju na drugoj (spolnoj) i trećoj čakri, koja je odgovorna za misaone procese i odnose. Tu se odvija najveća borba. Pluća žare zbog razgrađivanja tuge, koja najviše opterećuje i oštećuje upravo pluća. Zbog kozmičke infuzije su samo vrlo rjetki osjetili glavobolju (jedan od trideset). Neki su treći ili četvrti dan povraćali. Povraćanje je psiho-fizički čin, čak i emocionalan. Čisti se treća čakra. U svim tim procesima se oslobađa puno sluzi iz grla i nosa, pa čak i iz ušiju, koja dolazi iz probavnog trakta ili iz grla i pluća. Tom rasterećenju služi i kašljanje. Privremeno su ljude boljele uši, oči, čak i nos. Više masti iz uha je ukazivalo na jake procese čišćenja. Vrućina se izmenjivala sa hladnoćom, hladne noge su pokazivale na to, da je blokirana druga (spolna, emocionalna) čakra, u koju su potisnuti neprimljeni rušilački osjećaji. Neki privremeno ujutro nisu mogli otvoriti oči. Drugi su nakratko ostali bez glasa i tako još malo produžili vrijeme u tišini. Neki nisu uopće spavali (zbog jake energije), a neki su pak puno spavali. Jer su trebali. Pošto je bio energetski protok jako snažan, prouzrokovao je budnost i osvješćivanje. A tjelesni umor iscjelivao se snom. Trnci na nosu pokazivali su na odlazak stresnih energija. Želja za hranom bila je kod većine sve manja, samo ih ispočetka žeđ malo mučila. Smetale su im sluz i slina.
Ni emocionalne reakcije nisu bile manjeg intenziteta jer emocije koje se oslobađaju pod svaku cijenu žele van. Rušilačke emocije koje se razgrađuju na drugoj i trećoj čakri sijevaju iz kičme koja može biti u tom procesu ponekad bolna. Neki su došli do granice svoje svijesnosti, a neki su čak za tren pali u nesvijest (otišli su na više razine duha). Slično se događalo i za vreme masaže usred dana, kada su ljudi masirali jedan drugoga. U posljednjim danima procesa bilo je sve više noćnih mora kroz koje su također odlazile stare traume. Tekle su suze koje su donosile olakšanje. Neki učesnici su shvatili besmislenost nepromišljenih i praznih rječi, a neki su se i hrabro zapitali, da li zaista beskompromisno žive istinu. Privremeno su se svi borili sa nesvjesnim kontroliranjem sebe i drugih, što je vrlo rušilački. Strpljenje je bilo na iskušenju u tim danima. Moj plač, koji je i mene iznenadio u utorak navečer, nakon što sam pala u trans i ljudima kanalizirala važne poruke, pomogao im je u otvaranju i primili su ga sa zahvalnošću.

Kada zapravo nastupa najveća kriza u procesu?
Treći dan je uvjek najjače. Prekretnica. Od trećeg dana javljaju se jake naznake iscjeljenja. Stvara se povjerenje u život, radost, osjećaj sigurnosti, blaženstvo i velika zahvalnost. Iza svega sjaji i velika želja i spremnost(!) za istinskom promjenom. Još neotkrivene bolesti u početnom stanju se razgrađuju i razotkriju se, bolovi i bolesti isčeznu. Šećer kod kroničkih šećernih bolesnika se normalizira. Uz osjećaj zahvalnosti i predanosti javljao se i jaki osjećaj svepovezanosti sa svim što postoji. I sa Zemljom i svemirom. Sve navedene privremene mučnine pretvore se u veliku snagu i samopouzdanje. Promjene su bile tako snažne da su polaznici tečaja mogli utjecati i na svoje bližnje daleko od Murtera. Pogotovo na svoju djecu.
Postoje li neke kontraindikacije, nešto što bi moglo naškoditi zdravlju ljudi u ovakom procesu?
Kontraindikacije o kojima govore ukrajinski terapeuti, u vedunskom postu zapravo ne postoje. Naravno da ljudi osjećaju suha usta i imaju bijele naslage na jeziku jer su to odmrle nezdrave stanice. U vedunskoj postnoj inicijaciji ili promjeni nestaju i tjelesne nezdrave tvorbe. Pojavljaju se privremeno na mjestima, gdje se događa(lo) iscjeljenje i crvene pjege, koje za dan dva isčeznu. Oni koji su više zatvoreni ili možda čak i podsvjesno ne dozvoljavaju da se bilo šta promjeni do prvih promjena trebaju koji dan više.

Tko nikako ne može pristupiti procesu?
Taj proces bi teško podnijeli samo teški srčani bolesnici, ljudi samo sa jednim bubregom ili teško psihičko bolesni. No, ako ta oštećenja nisu teška, taj post i njima može pomoći.
Je li važan grupni rad ili mogu ljudi i sami se upuštati u ovakve procese?
Grupa je izuzetno važna. U različitim međusobnim situacijama ljudi provjeravaju svoju tolerantnost, ljubaznost i kvalitet ili širinu svoje ljubavi. Povezanost učesnici osjećaju kao milinu i milost. Rađa se prijemčljivost i predanost te osjećaji bezuvjetne ljubavi. Izgrađuje se jaka povezanost sa kozmičkim razinama postojanja i čak pripadnost grupi, koja je u tom procesu življela istu istinu i bila podupirajuća.
Kako često preporučate ljudima da poste na ovakav način i imate li kakve upute za nakon procesa?
Takvo je čišćenje dovoljno obaviti jednom godišnje. Nakon procesa trebamo i manje hrane, ali prije svega kvalitetniju svježu ili sirovu vegetarijansku hranu. Još više treba biti pažljiv, šta se jede ili pije, ali i šta se misli. Ugođavanje u smireno suzvučje jest čovjekov životni cilj.

Iskustva polaznika
M. T. je u procesu shvatila, da zapravo nosi u sebi istu bit kao u ranom djetinstvu. Izmjenjivali su se vrućina i hladnoća, boljeli su je zglobovi i noge. Navečer kad se počelo piti, osjetila je kako je opet pala u svoj ego. Ali toga je bila svjesna pa egu nije dozvolila da opet zavlada i proces se je mogao odvijati dalje. I opet je dobila snagu za daljne promjene. Mogla je izvana vidjeti kako je u stvari dvojno biće. U sebi razdvojeno biće materijalnog svijeta i duha istovremeno. Kada se je ego utišao, konačno je mirno spavala.
A.V. tvrdi da je taj proces jedna od najboljih stvari koju je napravila u svojih 21 godinu života. Nepovjerenje se je transformiralo u povjerenje u Kozmičku Inteligenciju, strahovi su se razvodnili, ushićenost je dala snagu za promjenu i rodila silnu želju, da bi ostvarila svoju misiju čuvarice životinja. Konačno je shvatila besmislenost svojih strahova. Svaki dan joj je barem dvaput procurilo malo krvi iz nosa i jako ju je tu i tamo bockalo u ušima. Da konačno čuje što želi i što ne želi! Kad je u srijedu nakon masaže izgubila svijest, vratila se u svijestnost sa puno većom snagom, koja joj do tada još nije bila poznata. »Ko nova sam,« rekla je, »i dosta mi je svega. Želim promjenu.« Konačno. Prije uronjenja u moćne galaktičke vibracije kad je Mirit počela kanalizirati poruke jako joj je bubnjalo u prsima. Nakon toga je u snovima spašavala psa iz rijeke. Konačno je osjetila mir i već se vidjela u akciji.

J. V., koji je 30 godina pio antibiotike u kolovozu je došao u izuzetno lošem stanju. Strahovito ga je boljelo uho i bez prestanka se je iz njega cjedio gnoj. Lječnici su mu htjeli prerezati bubnjić, ali nije dozvolio. A ni antibiotike nije više htio piti. Počela je bitka čišćenja. (Tijelo treba prvo očistiti, da bi kroz njega mogle teči podupirujuće i ljekovite životne energije.) Njegovo tijelo bilo je sasvim otrovano. Unatoč velikom bolu on se je hrabro odlučio za Veduna post. Čišćenje se je odvijalo snažno, a počelo je prvo na plućima (tuga!) i zatim na ušima. Tijelo ima svoju pamet, svoj logos. I očito je najprije htjelo skloniti uzroke problema ‒ emocionalnu bol i razdvojenost. Za vreme bez hrane i tekućine polako je prestalo cjediti se iz uha. Kad je na kraju opet nešto popio i pojeo, mali iscjedak se opet pojavio. Očigledan dokaz kako hrana, iako sirova ili živa i zdrava, opterećuje tjelo. J.V. će se još neko vrijeme morati strpjeti, da se tijelo očisti i proces dovrši. Četrnaest dana nakon posta bio je na poslu iako je prije toga bio mjesecima na bolovanju.
A.T. je proces obilježila kao uzvišen i svet. Iako ju je sve boljelo, osjetila je mir i olakšanje i već tjedan dana prije prestala se trovati kavom. Njezin neutješivi plač u utorak naveče prije osjećanja svepovezanosti joj je donio najprije umor, a zatim veliku snagu.
A. S. je osjetila jaku vrućinu, slabost i užarenu glavu te neobično tiho zujanje u glavi (zvuk Stvarenja). Kad je pala u nesvijest Mirit ju je zagrlila i tada je vidjela samo bijelo svjetlo i osjetila neizmjernu zahvalnost. Uz to je na kratko došla i bol u kičmi. Kičma je glavni put za protok kosmičkih energija. Dodir ruka je označila kao preljepi doživljaj, koji je protjerao bol. Prožimali su ju i skromnost i poniznost, što svjetlosnog ratnika vodi u prosvjetljenu svjest.
D. B. je u procesu osjetio tako jaku vrućinu da mu se učinilo zid od kamena vruć kada se naslonio na njega. Htio se je baciti u more ali nije imao snage. U snovima je čistio stresove iz posla s kojeg je bio prije nekoliko godina otpušten a gdje je puno i teško radio. Iz snova se je budio umoran. A kasnije je došao mir. Vratio se mu se čak i izoštren njuh, kakvog je nekad imao, a u sebi je osjetio ljubav, kakve do tada još nije iskusio.
A. V. iz Slovenije i A. S. iz Hrvatske su se na kratko izgubili u oceanu bezgranične svijesti, ali su se za nekoliko minuta opet vratili. Mirit im je položila ruke na tjelo i jaki bolovi su izčezli. I oboje su osjetili veliku, veliku promjenu u sebi. I radost kao nikad prije.
F. D. iz Pule: »Nikada do sada se nisam osjećao tako voljeno. Volim te svemir! Konačno se osjećam kao dio tebe. I opet sam dobio povjerenje u kozmičke snage. Osjećam se kao rastopljeni šećer.«

Intervju vodio Nenad Kobasić