No, ples ne mora biti samo fizičko kretanje, oblikovanje, zavođenje... ples nas može odvesti u dublji prostor izražavanja naših emocija, osjećaja vlastitog bića, kao i veće svijesti o vlastitom tijelu i duhu.

Kada zatvorimo oči i plešemo samo za sebe, kada dublje čujemo tonove i pokušamo ih izraziti tijelom na različite načine, tada se počinju buditi naše emocije i energija poteče dublje do naših stanica. Radost, ushićenje, živost, duboka čulnost, osjećaj vrijednosti i postojanja, te sreća što smo živi i jednostavni... SVE počinje bivati dublje, sve se počinje stapati u Jedno. Kada se pokrećemo u ekstazi plesa bez ikakve forme, spontano se izražavajući tijelom, glasom, bez ikakvog zadanog koraka, uz potpuno prepuštanje i slušanje tonova... tada bilo kakav stres jednostavno nestane.

Svaka vrsta plesa, kao tehnika, dobrodošla je u početku,  ali kasnije bismo trebali biti potaknuti da se prepustimo dubljoj vezi sa svojim bićem, da se upustimo u nebrojene kombinacije izričaja, da počnemo ispitivati svoje tijelo i igramo se njime – kroz pokret, osjećajući vlastitu zakočenost, blokade, težinu ili pak  lakoću. Tek u tom trenutku gubimo osjećaj za prostor i vrijeme, plesač se tada stapa s glazbom i nestaje u dubini.  On više ne pleše, on postaje sama glazba... on postaje ples.

Plesom biti odvedeni u dubine svoga bića i moći dotaknuti sve te skrivene razine  lakše ćemo uspjeti uz pomoć nekoga tko već zna taj put, tko je njime mnogo puta prolazio.

Vesna Ljubičić oduvijek je voljela nesputanost plesnog izričaja. Još kao djevojčica sama je stvarala različite maštovite plesne koreografije. U studentskim danima dim cigareta odbijao ju je od  mnogih prostora, pa tako i onih u kojima se plesalo. No, to ju nije nimalo obeshrabrilo, niti spriječilo da se uz glazbu izražava pokretom.

Danas, nakon 25 godina rada i razvoja u mnogim područjima osvještavanja vlastitog bića, uz vođenje meditacija kao rada na putu samospoznaje, ujedno je voditeljica i začetnica „Plesa Duše“ (programa u sklopu plesnih meditacija).

* Prethodni  tekst  sažetak je tvog putovanja kroz ples od ranog djetinjstva,  kojim na svojim  radionicama potičeš polaznike da se upuste u avanturu upoznavanja sebe.

Kada si počela plesati i jesi li išla u plesnu školu?

Počela sam prepoznavati glazbu i ritam kao djevojčica, i često sam svoje prijateljice poticala da plešu, smišljajući različite koreografije. Plesnu školu nisam pohađala, što je na neki način u meni ostavilo slobodnu klicu  plesnog izričaja bez zadanih formi.

* Privatni DJ?
Ha, ha,... dečko i ja smo nepušači i oduvijek nam je bilo teško plesati u zadimljenim klubovima, pa je on puštao svoje ploče i bio moj DJ,  a ja sam satima plesala zatvorenih očiju, zavodeći sebe.

* «Zavodeći sebe» – kako to dobro zvuči...
Prije 24 godine sam prvi put čula za meditaciju, i stekla sam dojam da meditirati znači sjediti i prisilno se umiriti. Kasnije sam razumjela da je uživanje sa sobom dok plešem, duboko prepuštena glazbi i pokretu, bio moj spontani, intuitivni doticaj s meditacijom, koji se  kasnije nastavljao kroz druge aspekte života.

* Danas ima različitih koncepata plesa – što misliš o plesu kao formi?
Sve može biti dobar početak, ali samo početak. Dugoročno nisam za koncepte i forme, pa čak i kada su one prezentirane u službi dubljeg  prepoznavanja sebe. Ali ono za što jesam je kvalitetno, živo i svjesno vodstvo voditelja. Uz njegovu se pomoć  lakše sagledavamo, brže približavamo samom trenutku, naše tijelo se prepušta dinamici zvuka i pokreta, izražavajući emocije iz trenutka u trenutak. Kako se izmjenjuju tonovi postajemo elastični, divlji ili sasvim mekani, fluidni, mirni.

*Što onda dobijamo, a što gubimo tehnikom?
Na početku tehnika može pomoći otvoriti vrata prema unutra, ali dublje upoznavanje sebe  ne može se dogoditi s tehnikama i formama. Koncepti nas mogu ostaviti na površini u očekivanju vrste glazbe koja nam odgovara. Na primjer, slušanje hitova pokazuje da nam treba vanjski poticaj (hit=energetski udarac). Smisao je da sami sebi budemo poticaj, da ga pronađemo iznutra. Na ples duše ne dolazimo samo pokrenuti fizičko tijelo, otplesati na dobru glazbu, već dotaknuti orgazmičko stanje naših stanica, koje različito emotivno trepere i pretaču to u slobodan pokret.

* Vidjela sam kako plešeš – potpuno nestvarno, toliko raznolikosti, potpuna prepuštenost. Imala sam osjećaj da nestaješ u stvarnosti svakog tona, svih tonova istovremeno, da si potpuno „unutra“,  u kontaktu sa sobom...
Da, istovremeno  unutra i vani, uključeno je cijelo moje postojanje. Prepustim se tonovima, mirisu i zvukovima prostora, unutarnjim osjećajima, tjelesnosti – putujem iz trenutka u trenutak. Tada mi nije više važno koja pjesma svira – uvijek me otplešu raznoliki tonovi koji se nižu, bez kraja, jedan za drugim. Tada se dogodi  istinska meditacija.

* Što ustvari možemo postići plesom?
Uz ples dolazi do lakšeg otpuštanja fizičke napetosti, krv mijenja kvalitetu iz kiselog u lužnato stanje (što je jako zdravo), a zbog snažnijeg pokretanja srčanog centra moguće je brže i dublje emotivno izražavanje. Također, bolje sagledavamo i propuštamo trenutne  probleme, lakše ulazimo u meditaciju i na taj način postižemo veći mir i zadovoljstvo sobom. Trebamo naučiti kako je divno osjećati slobodu kakvu nam tijelo može pružiti.

* Zvuči jednostavno, ali mnogim je ljudima to jako teško. U čemu je tajna?
Tajna plesa je u slobodi. Ljudi često kažu da ne znaju plesati, no tko zna plesati? „Znati“ plesati zvuči kao nešto sterilno, naučeno, izvježbano. Izgleda li to vama ples tako?

* Ni govora, izgleda neobično duboko i živo, uključen je i izražen svaki dio tijela, kao da ga tonovi pokreću i daju mu oblik.
Eto, dakle, ja ne znam plesati, nemam predvidivost i ne vježbam pokrete, već se prepuštam unutarnjoj slobodi, emotivnoj i fizičkoj. Uvijek pitam ljude – ne pulsira li takav poziv u vama, poriv da svoju zdjelicu, kralježnicu, glavu, vrat, ruke i noge polako opustite i pozovete u slobodu? Da im dozvolite da se pokreću koliko i kako mogu na početku, da ih upoznate bez prisile i da svakom dijelu sebe, kao voljenom biću, date podršku i ohrabrite ga?

* Znači, oponašanje nije dobar način da osoba „propleše“?
Ni ja ne znam plesati kao ja, pa ni drugi ne bi trebali plesati tako. Svi smo u plesu istraživači svojih dubina, slobode, živosti, trenutka...i u tom plesu ne može biti definicija. Moj ples može biti samo podrška nečijem istraživanju i ustrajnosti na tom putu individualnog plesnog izričaja.

* Što biste, na kraju, poručili svim zakletim „neplesačima“?
Neka zavole sebe u tome kako se kreću, neka uoče koji dio njih još ne zna za slobodu jer se zamrznuo u svojoj dubini. Neka mu se nasmiješe i otope led svojim osmijehom, a on će polako, naizgled nespretno, započeti pokret. I tu započinje ples...

Autor: Vesna Ljubičić
razgovor vodila Jelena Dragojević


Tekst je preuzet iz novog časopisa  čiji je prvi broj odnedavno u prodaji, a koji donosi širok spektar tema iz područja bio-poljoprivrede, bio-prehrane, bio-arhitekture i graditeljstva, feng shuia, bioenergije, bio-medicine i farmakologije, biokozmetike, ekologije, samorazvoja i brojnih drugih područja  i djelatnosti vezanih uz cjelovit i održiv razvoj, a  s ciljem promicanja zdravih stilova življenja, kao preduvjetom za sveobuhvatno, globalno iscjeljenje čovjeka i našeg planeta.

Časopis se može kupiti na kioscima I-novina, u Plodinama i Mercatoru, te na svim većim privatnim kioscima u Zagrebi, Rijeci, Zadru i Splitu. Cijena časopisa je 33 kn, a ukoliko se odlučite na pretplatu cijena je znatno povoljnija (6 brojeva – 144 kn). Pojedinačan primjerak možete dobiti poštom, a sve što trebate učiniti je javiti se na tel: 01 3758 558 ili mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i ostaviti svoje podatke.

Kupon za pretplatu možete pronaći ovdje.