Tko rano rani
nego golub na grani?
Ovo je bilo izvrsno. Ohrabren, šaram očima i tražim novu inspiraciju. Na obližnjoj zgradi vidim natpis – "Ginekološka ordinacija". Bez veze. S tim se ništa ne može. Čak niti rimu ne mogu smisliti. Entuzijazam mi je odmah pao ispod nule. Vraćam se golubovima u sjeni drveta.
Ako je drvo prvo
onda je pruga druga.
Ova je dobra, ali... to je više matematička fora i ne može se od prve skužiti zamjena "d" i "p" u riječima. Iz petnih žila se trudim i već postajem opsjednut osmišljavanjem misli. To već postaje fiks–ideja. Evo ga:
Fiks traži ideju.
Može li se to jednoznačno shvatiti kao dosjetka? Netko će sigurno pomisliti da dječarac Fiks iz susjedstva traži ideju, a to baš i nije neka fora. Možda je bolje:
Ideja traži fiks.
Ne. Ispada kao da se svaka ideja želi ušlagirati ili, još gore, da se mora urokati jer bez toga ne valja. Trebalo bi to osmisliti tako da ne djeluje kao neka univerzalna istina jer to i nije. Samo je obična dosjetka.
Tražim fiks.
Šifra: Ideja
Ne znam. Mali oglasnik. "Samo ozbiljne ponude..." Definitivno mi se čini da nije jednostavno uobličiti misao.
Misli su da se misle,
a riječi da se krivo shvate.
A možda je problem u tome što nisam u životu više čitao i obogaćivao rječnik. Sada sigurno ne bih imao problema s izražavanjem. Kao što veli jedan grafit:
Jako sam neodlučan...
a možda i nisam.
Razmišljao: Julio (a možda i Branko - op. uredništva)
Ta misao je doživjela svoju slikovitost kao i mnoge druge:
Velika Galerija oslikanih Misli počinje ovdje.

