Ljekovita svojstva kupusa

Kupus ili zelje je omiljeno jelo na našim stolovima, posebice u ukiseljenom obliku.
No, znate li da je on i vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe?
Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Društvo mu prave vitamin A i folna kiselina te minerali magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij i natrij.
Postoje mnoge vrste kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni te savojski kupus, kojeg kod nas pogrešno nazivaju keljem.
Za najdjelotvornijeg slovi crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.

Ljekovita moć jabuke

Kraljica ne samo zimskog voća već i svih godišnjih doba, jabuka je ukusna i ljekovita namirnica.

U brojnim kulturama smatra se eliksirom života.

Prema skandinavskoj mitologiji, bogovi su jeli jabuke kako bi vječno ostali mladi.

I Kelti su jabuku smatrali posebnim voćem. Prema predaji, onaj tko bi pojeo jabuku iz čarobnog vrta ne bi nikada bio bolestan niti star.

Rimljanima je jabuka bila omiljeno voće.
U rimsko doba, za vrijeme cara Augusta, bilo je poznato oko 30-ak različitih vrsta jabuke.

Svjetska industrija traži nove izvore energije.

Sve veća je potreba za biljnim gorivom koje bi jednog dana zamijenilo fosilne izvore energije poput uglja, nafte ili zemnog plina.
Energetska biljka mora ispuniti nekoliko uvjeta: mora brzo rasti, ne isušivati previše tlo i biti upotrebljiva u razne svrhe.
Sve ove uvjete ispunjava miskantus - visoko energetski usjev porijeklom iz tropskih i suptropskih krajeva Azije i Afrike.
Mnogi smatraju miskantus (lat. Miscanthus x Gigantheus) gorivom budućnosti.
Ovaj je rođak šećerne trske otporan na hladnoću pa daje urod čak i pri niskim temperaturama.
Podsjeća na bambus ili rogoz, raste do četiri metra, a uspijeva i u Srednjoj Europi.
Kod nas je poznat i kao kineska trska ili kineski šaš.
Zbog velikih dimenzija, na engleskom je dobio ime elephant grass (slonova trava).

O ARONIJI RIZNICI ZDRAVLJA I JEDINOJ SUPER VOĆKI

Posebno je dobro koristiti sok od aronije koji povoljno djeluje na imunitet i opće poboljšanje obrambenog sustava organizma,. Osim soka, može se pripremati čaj, džem, kompot, vino, kruščić, a zbog postojane boje koristi se za bojanje ostalih sokova i vina, dok se samljevena koristi u konditorskoj i pekarskoj industriji.

Vrlo je ukusna kombinacija sušene ili svježe sa jogurtom, a također služi za izradu koktela i sorbea. U svijetu je poznato da je upotrebljava farmaceutska industrija za konzerviranje ljekova, spravljanje preparata za lječenje povišenog krvnog tlaka, arterioskleroze, nervnih bolesti, za poboljšanje memorije.

Aloe - čudesna pomoć za brojne tegobe

20 primjena aloe vere koje će vas iznenaditi

Postoji mnogo načina upotrebe aloe vere od kojih tijelo i um mogu imati velike koristi.
Ovu biljku su stari Egipćani nazivali "biljka besmrtnosti", a kod Amerikanaca je poznata kao "Wand of the Heaven" (nebeski štapić).
Aloe vera ima jedinstveni sastav i ljekovita svojstva koja sve više iznenađuju znanstvenike.
Čarobna formula aloe vere je sočan i proziran gel koji se nalazi u njenim velikim zelenim listovima.
Ovaj gel sadrži preko 200 korisnih aktivnih tvari poput antrakinona, aminokiselina, enzima, lignina, sterola, saponina, vitamina i minerala.
Neki sastojci aloe vere još nisu poznati znanosti.

Lješnjak - ukusna i zdrava superhrana

Dobrobiti lješnjaka

Lijeska (lat. Corylus avellana) grmolika je biljka široko rasprostranjena po Europi i Zapadnoj Aziji.
Obično naraste između tri i osam metara u visinu te daje ukusne i nutritivno bogate plodove – lješnjake.
Lješnjak spada u skupinu orašastih plodova i zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti diljem svijeta zastupljen je u mnogim receptima i proizvodima.
Koliko je popularan govori nam činjenica da se u svijetu svake godine proizvede preko 800 tisuća tona lješnjaka.
Za njegovu popularnost ponajviše je zaslužan njegov specifičan slatkasti okus kao i visoke nutricionističke vrijednosti.
Lješnjak je bogat zdravim mononezasićenim i polinezasićenim mastima, koje čine daleko najveći udio u njegovim ukupnim masnoćama.

Ljekovita svojstva ulja limuna

Limunovo eterično ulje, dobiveno od ploda limunova drveta (lat. Citrus lemon), donosi široku paletu zdravstvenih dobrobiti.
Povjesničari su pronašli dokaze da se limun u svrhu liječenja koristi već tisućama godina u Kini, Indiji i dijelovima Arapskog poluotoka.
Uvezen je u Europu tijekom Križarskih ratova te je s vremenom dobivao na popularnosti, dok se nije ukorijenio s početkom 16. stoljeća.
U Ameriku je prevezen tek 1493. te da se proširio Novim svijetom zahvaljujući španjolskim osvajačima.

Pasji trn - tajna tibetanske dugovječnosti

Tajna drevne tibetanske medicine konačno je razotkrivena.
Tisućama godina tibetanci su koristili voće koje raste u Himalajama kao hranu i lijek za brojne tegobe.
Sada, znanost je potvrdila da je ono najmočniji prirodni lijek za mnoge bolesti.
Riječ je po pasjem trnu, biljci latinskog naziva Hippophae rhamnoides.
Ova biljka je u narodu poznata kao vučji trn, sibirski ananas i vukodržica.
Danas je dokazano da je pasji trn koristan za liječenje mnogih tegoba poput iscrpljenosti, infekcija, kardiovaskularnih bolesti, problematične kože, čira na želucu, čak i karcinoma.

Biljka čudnovatog naziva liječi artritis i reumu

Vražja kandža ili harpagofit (Harpagophytum procumbens) dio je porodice sezama, a potječe iz Južne Afrike.
Taj je naziv dobila zbog korijena koji podsjeća na kandžu. Upravo se taj dio osebujna izgleda primjenjuje u liječenju.
Afrička plemena već tisućama godina koriste vražju kandžu kao sredstvo protiv bolova, za liječenje kožnih tegoba i kao pomoć kod poroda.
Njome liječe i visoke temperature konzumirajući njen čaj ili prah.
Za njeno širenje u Europu zaslužan je njemački liječnik Otto Heinrich Volk, koji se uvjerio u iznimnu ljekovitost vražje kandže dok je živio u Namibiji tijekom Drugog svjetskog rata.
Promatrao je šamana kako ovom biljkom liječi teško ranjene hotentotske ratnike, a zatim je otkrio gdje šaman bere vražju kandžu.
Otada se vražja kandža proširila u Europu i postala popularna za liječenje brojnih tegoba, ali prvenstveno artritisa i reume.

Srebrna svilenica (lat. Gymnema sylvestre) je biljka penjačica, koja pripada obitelji Asclepiadaceae.
Raširena je u tropskim dijelovima Afrike, Azije i Australije.
U povijesti se svilenica koristila za tretiranje različitih stanja od malarije do zmijskih ugriza.
Ayurvedske knjige opisuju je kao lijek za glikozuriju (prisustvo šećera u mokraći) i druge urinarne probleme.
Već preko 2000 godina ova biljka se koristi protiv visokog šećera. Dan joj je naziv "gur-mar", što u prijevodu znači "uništavač šećera".
Nedavno joj je uvelike porasla popularnost i drugdje u svijetu kao sredstvu za smanjenje šećera i mršavljenje.

Iako se uvriježilo mišljenje da spada u grupu orašastih plodova, badem (lat. Prunus amygdalus) je zapravo član skupine koštuničavog voća.

U tom je smislu blizak srodnik šljive, višnje, marelice i breskve.
Badem je oduvijek bio vrlo cijenjen zbog svojih velikih blagodati po zdravlje te se njegov uzgoj proširio i po Sredozemlju.
U 18. stoljeću španjolski misionari su ga donijeli u Kaliforniju, koja je u međuvremenu postala jedan od najvećih proizvođača badema u svijetu.
Postoje dvije vrste badema: slatki badem (Prunus amygdalis dulcis) – to je badem koji skoro svakodnevno konzumiramo - i gorki badem (Prunus amygdalis amara).
Gorki badem izgledom je nešto širi i kraći od slatkog, ali je gorak i stoga nije jestiv. Međutim gorki badem je odličan izvor vitamina B17.
Posvetit ćemo se slatkom bademu i njegovim brojnim nutricionističkim i zdravstvenim blagodatima.

Prema istraživanjima koja su objavljena u „Life Science", artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati.
Ako se biljka koristi sama, uzrokuje 28-postotno smanjenje ćelija raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood je uspio „izbrisati" rak gotovo u potpunosti.
Štaviše, na normalne ćelije grudi nije gotovo uopšte bilo uticaja u ovom eksperimentu.
Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je efikasan i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u ćelijama zaraženim rakom, artemisinin je selektivno napadao „loše" ćelije, dok „dobre" ćelije nije dirao.

Pelin - prijatelj probave i ubojica parazita

Pelin je velika razgranata biljka, srebrnih listova, karakteristična mirisa i neugodno gorka okusa.
Legenda glasi da je božica Artemida darovala pelin ženama za olakšavanje poroda te je tako i dobio latinsko ime - Artemisia absynthium.
Njegova upotreba bilježi se od doba Rimljana, a često se spominje i u Bibliji.
Hipokrat ga je prepisivao kod bolova, amnezije i reumatizma.

Pripravci biljke iznimno su ljekoviti ako se daju u pravilnim omjerima, dok u većim dozama pelin ima opojno djelovanje.
U 18. stoljeću pelin je bio omražen kod vlasti, jer su ga mnogi zloupotrebljavali za drogiranje.
Slavno halucinogeno piće apsint nije slučajno dobilo ovo ime, već zato što je njegov glavni sastojak pelin, koji mu daje ta svojstva.
Danas je takva prava verzija apsinta zabranjena u mnogim zemljama zbog štetnog opojnog učinka.
Međutim, u manjim dozama, pelin je bezopasan i slovi kao najjači prirodan lijek ikad poznat, a posebno je učinkovit kod parazita i probavnih tegoba.

Mnogobrojne vrste biljaka imaju izuzetno ljekovita svojstva.

Neke od njih su rijetke i teško dostupne, ali neke su nam nadohvat ruke.
Nalazimo ih posvuda u prirodi, pa je prava šteta ne iskoristiti njihove blagodati.
Jedna od izrazito rasprostranjenih biljaka, koja je svakome od nas na dohvat ruke je stolisnik.
Stolisnik (Achillea millefolium) je u narodu poznat i kao hajdučka trava, hajdučica, sporiš, paprac, kunica, kunji rep, mjesečina.
Većina ovih naziva potječe iz davne povijesti a neki od njih simboliziraju upotrebu ove skromne ali izuzetno korisne biljke.
Tako priče iz davne prošlosti govore da su hajduci oko vrata nosili vijenac ispleten od stolisnika te su njime liječili i ublažavali ozljede, prema čemu je i nastao naziv hajdučka trava.
Osim ljekovitih svojstava ovoj biljci su se u prošlosti pripisivala i magična svojstva.
Postojalo je vjerovanje da stolisnik štiti od zlih sila i da će svežanj stolisnika postavljen na kućna vrata uoči ivanjske noći zaštititi članove kućanstva od bolesti – otuda i potječe naziv ivanjsko cvijeće.

Dunja - zlatnožuti izvor zdravlja predivnog mirisa

Neki povjesničari smatraju da je upravo dunja, a ne jabuka, bila zabranjeno voće u Edenu.
Mirisna dunja, latinskog imena Cydonia oblonga, služi kao simbol plodnosti od starih vremena.
Tako su mladenci – uoči vjenčanja – morali pojesti dunju kako bi im brak bio plodan i sretan.
Manje je poznata činjenica da naziv za marmeladu potječe od portugalske riječi za dunju marmeleiro.
Tako se marmelada isprva pravila od dunje.
Na nju ne treba gledati samo kao ukrasno voće, već i kao lijek te ukusan i zdrav jesenski desert.

Zub koji krvari
Neobični izgled ovih gljiva zaslužno je ovoj vrsti dao nekoliko opisnih uobičajenih imena, uključujući jagode i šlag, Hydnellum koji krvari, zubi gljive koja krvari, zub s crvenim sokom i vražji zub.

Hydnellum peckii je nejestiva gljiva i član je roda Hydnellum, obitelji Bankeraceae. Na površini stvara pore koje izgledaju kao vertikalni šiljci zuba koji vise iz unutrašnje strane tijela voća. Ova vrsta pronađena je u Sjevernoj Americi i Europi, te je posljednjih nekoliko godina također pronađena i u Iranu (2008.) i Koreji (2010.). Iako se ne čine otrovne, imaju vrlo gorak okus, te nisu jestive.


Izvor: http://indigochildren.likes.com

Prijevod za Drumtidam:
Katarina Supičić
www.prevoditelj-sudskitumac.com
www.transformativa.hr

Cordyceps
Pod znanstvenim imenom Cordyceps sinensis skriva se medicinska gljiva koja raste u visokim planinama jugozapadne Kine i Tibeta.

Prvi put je zabilježena u Tibetu, pod nazivom yartsa gunbu, u 15. stoljeću.
Na nepalskom jeziku je poznata kao yarsha gumba.
U povijesti ove čudesne gljive postoji drevni mit koji nastoji protumačiti prve spoznaje o njezinim iznimnim svojstvima.
Tako se pripovijeda da je u vrijeme kad se snijeg počeo topiti u visokim planinama, autohtoni narod Tibeta i Nepala, sljedeći stoljetnu tradiciju, počeo tjerati svoja stada jakova prema pašnjacima na višim nadmorskim visinama.
Jakovi su šapama napipali gljive koje su se razotkrile pod ostacima snijega te ih počeli jesti.
A potom su se započeli mahnito pariti.
Pastir koji je promatrao iznenadnu akciju jakova samo se mogao čuditi otkud životinjama takva vitalnost.
No, danas znamo da Cordyceps zaista potiče vitalnost, plodnost i potenciju, a ima i mnoge druge dobrobiti za zdravlje.

Grožđe - zdravlje na stotinu načina

Koja je vaša prva asocijacija kad ugledate vinograd?
Košara puna sočnih bobica? Grožđice? Mošt?

Sve to ima jednako značenje: zdravlje!
Vinova loza je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka u svijetu.

Kultura vinove loze potječe od prije 9000 godina iz područja Male Azije, Zakavkazja, Mezopotamije.
Pouzdani podaci o kulturi vinove loze u Egiptu stari su 6000 godina.
Danas u svijetu postoji oko 8000 vrsta grožđa.

Ulje noćurka regulira rad hormona i čuva zdravlje srca

Noćurak (lat. Oenothera biennis) dvogodišnja je biljka grmolikog oblika visoka do 150cm.
Prekrasni žuti cvjetovi otvaraju se tek u mraku i ostaju otvoreni tijekom čitave noći.
Privlače brojne kukce, a za oprašivanje se brinu noćni leptiri.
Prije jutra cvjetovi uvenu, a već sljedeće večeri novi cvjetovi krase biljku.
Po tome je i dobio narodni naziv noćurak.
Porijeklom je iz Sjeverne Amerike gdje raste na pješčanom tlu na središnjem i istočnom dijelu kontinenta.
Izvan svog prirodnog staništa, biljka je naturalizirana i u Europi.
Cvate od ranog proljeća do kasnog ljeta.
Biljka je ljekovita, a mladi listovi i korijen biljke su jestivi.
Tradicionalno su ga koristili Indijanci kao prirodan lijek za ublažavanje kožnih tegoba i zacjeljivanje rana, te kod astme, prehlade i gripe.

Trputac (lat. Plantago) je rasprostranjen i lako prepoznatljiv rod livadskih biljaka.
Postoji preko 200 vrsta trputca, a najpoznatije su širokolisni i uskolisni trputac.
U narodu ga također nazivaju bokvica, bukvica, konjsko rebro, krepotec, muška bokvica i trpotec.
U Kini se koristio još 3000 godina prije Krista za liječenje mnogih oboljenja.
Sebastian Kneipp je za trputac izjavio da će rana, ako se na nju nanese sok trputca, zacijeliti kao da je šivana zlatnim koncem.
Sveta Hildegarda je sokom trputca liječila ubode škorpiona.
Ovaj stari narodni lijek u nekim je zemljama i službeno odobren za liječenje.

Ulje koje liječi sve osim smrti
Kroz stotine i tisuće godina čovječanstvo je tragalo za panacejom - čudotvornim lijekom koji bi mogao izliječiti sve ljudske boljke.
Postoji li prirodan lijek koji djeluje na toliko široki spektar bolesti da zaslužuje status panaceje?
Ako bismo među najmoćnijim lijekovima svijeta morali izabrati jedan, najdjelotvorniji, taj status bi bez sumnje pripao ulju crnog kima.
Crni kim spada među najljekovitije biljke svijeta.
Za njega je prorok Muhamed rekao da "liječi sve osim smrti", a kroz stoljeća su ga koristili mnogi poznati liječnici.
Sjeme crnog kima bilo je pronađeno u grobnici faraona Tutankamona. Ova biljka spominje se u Bibliji i Hadithu.
Latinsko ime mu je Nigella sativa, a najčešći popularni nazivi su crni kim, crni kumin, čurekot ili kalinji.
Nemojte ga zamijeniti s kuminom (lat. Cuminum cyminum) - popularnim začinom koji možete pronaći u svakoj trgovini.
Kroz stoljeća upotrebe, ovo ulje je prepoznato kao nevjerojatan lijek za bezbroj bolesti.

Niauli - analgetik, antiseptik i antibiotik s južnih mora
Niauli (lat. Melaleuca viridiflora) vrsta je drveta koja raste u Australiji, Novoj Kaledoniji i susjednim teritorijima.
Kao i njegov srodnik Melaleuca leucadendron, to je zimzelena biljka sa spužvastom korom koja se ljušti.
Ima kopljaste i vrlo aromatične listove boje pepela i bijele cvjetove na dugoj stabljici.
Eterično se ulje niaulija u Europi pojavilo tek u 17. stoljeću, ali je prije toga bilo vrlo cijenjeno kod domaćeg stanovništva.
Mještani su ga primjenjivali za snižavanje visoke temperature, iscjeljivanje rana, zaustavljanje dijareje i ublažavanje reume.
Niaulijevo se ulje dobiva parnom destilacijom od svježeg lišća i grančica.
Ulje je rijetko i blijedo žuto do tamno žute boje, ovisno o udjelu bakra u tlu. Ima jak i ljutkast miris s primjesom kamfora.
Glavni sastojci ovog ulja su alfa felandren, limonen, alfa pinen, beta pinen, gama terpineol, linalool i piperiton.

Najljekovitije biljke svijeta: glog
Glog je među biljkama s najdužom tradicijom.
Kinezi su nekoć od njega radili fermentirano piće, a njegovi ostaci pronađeni su u 9000 godina starim lončanicama.
Smatra se da je već tada bio značajan u religiji.
Legenda kaže da je od ovog grma napravljena Kristova kruna od trnja.
Uz njega se vežu i mnoga druga vjerovanja, čak i mitovi poput onog o vampirima.
Glog je u to vrijeme rastao u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Mediteranu, no danas je proširen po čitavom svijetu.
Poznat je i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna glog, gloginja, medvedove hruške.

Sve dobrobiti manga
Mango se već stoljećima rabi kao hrana i lijek.
U medicini unani, mango se tradicionalno koristi za čišćenje od toksina, protiv anemije i kao lijek za bolesti živčanog sustava.
Ayurvedska medicina rabi osušene cvjetove manga za liječenje dijareje, dizenterije i infekcija urinarnog trakta.
Plod, lišće, korijen, kora, čak i sjeme manga sadrže vrijedne nutrijente, posebice fenole i flavonoide.
Zbog bogatstva antioksidanata, mango zauzima visok položaj na ORAC ljestvici.
Ovo egzotično supervoće bogato je vitaminima A, B kompleksom (pogotovo B6), C, E i beta karotenom, od kojeg organizam stvara vitamin A.
Može se pohvaliti i aminokiselinama, kalcijem, željezom, magnezijem, kalijem i drugim vrijednim sastojcima koji pomažu u održavanju dobrog zdravlja i izgleda.
Danas mango možete kupiti u skoro svakoj većoj trgovini, pa ne postoji razlog da si ponekad ne priuštite ovo nevjerojatno ukusno i ljekovito voće.