Klorela - jedna alga za sve tegobe
Klorela je jednostanična, okruglasta alga zelene boje.
Raste u slatkim vodama, a nastala je prije oko dvije i pol milijarde godina te je među najstarijim oblicima života na Zemlji.
Danas je ova biljka poznata kao superhrana, odnosno prehrambeni dodatak izvanredne nutritivne vrijednosti.
Jedna je od rijetkih jestivih vrsta vodenih algi.
Izniman je izvor proteina jer se u osušenom obliku sastoji od čak 45 % bjelančevina pa je izvrsna za vegetarijance, sportaše i osobe sklone debljanju.
Kvalitetan je izvor aminokiselina, magnezija, željeza i minerala u tragovima. Sadrži sve B-vitamine, C-vitamin, E-vitamin i beta-karoten. Bogata je i vlaknima.
Ova alga jedna je od najbrže rastućih biljaka na Zemlji i najmoćniji izvor čistog klorofila koji nam je na raspolaganju.
Klorofil je istovjetan ljudskoj krvi, osim središnjeg elementa - u krvi je to željezo, a u klorofilu magnezij.
Stoga je klorela jednostavno savršena za naše zdravlje.

Rikulom ojačajte libido i zaštitite se od degenerativnih bolesti
Rikula (lat. Eruca sativa) ukusno je lisnato povrće koje lako uspijeva i ujedno štiti vrt od nametnika, tako da je višestruko korisna.
Zapisi o ovoj biljci porijeklom sa Sredozemlja mogu se pronaći u Bibliji i Talmudu, gdje je hvaljena njena kulinarska i medicinska uporaba.
U drevnom Rimu i Egiptu njenim sjemenkama i lišću pripisivana su afrodizijačka svojstva.
U Vergilijevoj poemi Moretum opisana je kao biljka koja "pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi."
Nekoć je bila neizbježni sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta, a i danas je popularna u mnogim kuhinjama i kućnim apotekama širom svijeta.

Na koji način vi koristite makadamijino ulje? U preparatima? U delicijama?
Evo našeg prijedloga: DIY Tretman za kosu - na dlan stavite nekoliko kapi ulja i utrljajte na vrhove.
Za bolji učinak, utrljajte ulje u kosu i pustite preko noći da kosa sve upije.
Ujutro bi se trebali probuditi sa lijepom i mekanom kosom.

Dud ili murva je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo.
U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i bijelu sortu, dok ih u svijetu postoji oko sto.
Od svih je sorti najaromatičniji crni dud.
Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca.
Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme.
Nekoć je u dolini Neretve drvo duda bilo jako cijenjeno za izradu bačvi.
Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od dudovog svilca.

Antioksidansi u začinskim biljkama - snažniji i zdraviji od sintetičkih antioksidanata
Sigurno ste čuli za slobodne radikale i oksidativni stres.
Oksidativni stres je stanje koje nastaje kada proizvodnja slobodnih radikala nadvlada sposobnost tijela da ih neutralizira ili eliminira.
Oksidativni stres vodi do brojnih teških bolesti današnjice poput dijabetesa, prijevremenog starenja i srčanih tegoba.
Najveći neprijatelji oksidativnih procesa su antioksidansi, koji osnažuju imunosni sustav i neutraliziraju slobodne radikale.
Ljudski organizam ima vlastite antioksidativne sustave, koji ga štite od štetnog utjecaja slobodnih radikala.
No, antioksidante možemo unijeti i hranom. Prirodni izvori antioksidanata su voće, povrće i začinske biljke.

Tikvicama zaštitite prostatu i smanjite kolesterol
Nedavno je počela sezona svima omiljenih tikvica.
Ima ih mnogo vrsta, boja i oblika, a kod nas se najčešće koriste male, tamnozelene tikvice slične velikim krastavcima.
Zajedno s dinjama i krastavcima, tikvice pripadaju porodici Cucurbitacea.
Iako se radi o voću, većina nas ih tako ne doživljava i naziva ih povrćem.
Tikvice, kao i sve tikve, potječu iz Amerike, a čovječanstvo ih konzumira već više od 10000 godina.
Smatra se da je današnja sorta tijekom godina razvijena u Italiji.

Od davnina pa do danas mnogi su se ljudi osvjedočili o ljekovitoj moći gaveza.

Gavez je uvjerljiv dokaz koliko je priroda čudesna i kako se s malo strpljenja mogu izliječiti i najtvrdokornije boljke.
Gavezu je latinsko ime Symphytum officinale, a u narodu je poznat i kao crni korijen, kilnjak, vela konsolida, opašica i volovski jezik.
Ima vrlo dugačku i šaroliku povijest uporabe. Zbog njegove ljekovitosti, u narodu se vjerovalo da potječe iz rajskog vrta.
Slavni liječnik Paracelsus rekao je:
„Zbog čega dodajete ocat korijenu gaveza, ili kojekakve druge kobne dodatke, kada ga je Bog stvorio da samostalno liječi čak i lomove kostiju? “

Malina liječi ženske tegobe, štiti od sunca i skida kilograme
Malina (lat. Rubus idaeus) je zeljasta biljka iz porodice ruža.
Vjeruje se da je malina podrijetlom iz Južne Azije i da je toliko stara da su je jeli i špiljski ljudi.
Tijekom mnogih vijekova cijenjena je kao ljekovita biljka.
Stari Grci pripisivali su joj moć poticanja plodnosti, u koju su svrhu više koristili njene listove nego plodove.
Međutim, očaravajući okus ploda maline najzaslužniji je za njen današnji status vrhunski popularnog voća.

Sastav i ljekovitost maline

Malina je bogata antioksidansima. 100 grama plodova maline daje 44 posto dnevne preporučene količine vitamina C.
Sadrži i resveratrol, koji usporava starenje, te visok udio elagične kiseline, koja djeluje antikancerogeno.
U njenom sastavu su i vlakna, folna kiselina, vitamin K, vitamin E5, mangan, magnezij, bakar, kalij i omega 3 masne kiseline.
Redovna konzumacija uljepšava ten, jača kosu, poboljšava zdravlje probavnog i kardiovaskularnog sustava, osnažuje imunitet i štiti od upala.
Malina smanjuje djelovanje slobodnih radikala te štiti od raka debelog crijeva, dojke, maternice, jednjaka i prostate.
Fitonutrijenti u malini sprečavaju širenje stanica raka te ih potiču na apoptozu, odnosno samouništenje.

Sprječava debljanje i dijabetes

Ketoni u malini zaslužni su za kontrolu glukoze u krvi te pomažu u sprečavanju pretilosti i dijabetesa.
Ketoni potiču metabolizam masti, smanjuju masne naslage i sprečavaju bolesti vezane uz gojaznost.
U istraživanjima, ljudi koji su konzumirali hranu s visokim udjelom masnoća, uz konzumaciju ketona maline nisu dobivali na težini.
Unosom maline aktivira se hormon adiponektin, od čijeg nedostatka pate ljudi s dijabetesom tipa 2.
Adiponektin vraća ravnotežu u krvi, smanjuje rizik od srčanog udara i bolesti koje prate dijabetes tipa 2.

Najviši prirodni zaštitni faktor

Ulje sjemenki čileanske maline posebno je, jer sadrži visoke razine omega 3 i omega 6 esencijalnih masnih kiselina te vitamina E.
Zahvaljujući njima odlično štiti kožu od jakog sunca.
Procjenjuje se da je zaštitni faktor (SPF) ovog ulja između 28 i 50, ovisno o uvjetima uzgoja.
Može se koristiti ne samo kao zaštita od sunca, nego i za tretiranje bora, strija, ekcema, dermatitisa i općenito svih upalnih stanja kože.
Vrlo je stabilno te se može nanositi samostalno ili dodavati u kozmetičke pripravke.

Ljekovitost lista maline

Plodovi maline izvanredno su ukusni i zdravi, ali ljekovitost listova mnogo je veća od plodova.
Malinu nazivaju i ženskom biljkom jer liječi mnoge tegobe ženskih organa.
Čaj od listova pomaže kod menstrualnih grčeva, jakih krvarenja i iscjetka.
Može se piti prije, tijekom i nakon poroda.
Redovno konzumiranje čaja od listova maline tijekom trudnoće jača i tonizira maternicu, sprečava pobačaj, pomaže tijekom poroda i sprečava jako krvarenje nakon poroda.
Nakon poroda ubrzava oporavak maternice i potiče stvaranje mlijeka.
S konzumiranjem ovog čaja počnite od trećeg mjeseca trudnoće. Pijte dvije do tri šalice na dan.
Čaj se koristi i za jačanje desni, dezinfekciju krajnika, sprečavanje dječjih proljeva i kod očnih oboljenja.
Priprema čaja: žličicu lista maline prelijte sa šalicom vruće vode. Pijte toplo.
Napomena: Čaj od lišća maline ne preporučuje se ako ste u prethodnoj trudnoći imali pobačaj ili ako su trudovi trajali manje od tri sata.

Ljekovito djelovanje maline:
sprečava pretilost
regulira razinu šećera u krvi
smanjuje djelovanje slobodnih radikala
pruža zaštitu od sunca
smiruje kožne tegobe
pomaže kod ženskih bolesti
osnažuje imunitet
štiti od bolesti srca i krvnih žila
snizuje visoku temperaturu

Ocat od maline za skidanje temperature

Pomiješajte litru prirodnog jabučnog octa s 500 grama izgnječenih malina. Ostavite deset dana na toplome mjestu i procijedite.
U slučaju groznice razrijedite dvije žličice octa od maline u čaši vode i pijte nekoliko puta na dan.

Malina u kulinarstvu

Sezona malina počinje u lipnju.
Maline je najbolje jesti svježe, no možete ih koristiti i za pripremu pekmeza, sokova, sladoleda, kolača, slatkih umaka itd.
Maline također možete sušiti ili zamrzavati.
Svježe maline upotrijebite u roku od dva dana. Čuvajte ih u hladnjaku.
Maline se obično beru ručno, zbog toga nije potrebno pranje vodom - dovoljno je odstraniti komadiće lišća. Pranjem u vodi malina gubi svoju strukturu i aromu.
Ako ste u prilici, prednost dajte divljim ili organski uzgojenim malinama.

Smoothie od maline

Sastojci:
60 grama malina
1 čaša soka naranče
šaka špinata
1 banana
60 grama leda

Priprema:
Izmiksajte sve sastojke u blenderu i uživajte u ovom ljetnom osvježavajućem napitku!

Izvor: alternativa-za-vas.com

Divlja sibirska čaga konačno dostupna u Alternativa Webshopu

Sretni smo da vam konačno možemo ponuditi pravu divlju sibirsku čagu. Ovaj proizvod je prava rijetkost u našim krajevima.

Istraživanja nekolicine svjetskih laboratorija su ustanovila da samo čaga iz ekstremno hladnih uvjeta te samo ona koja živi dulje od 3 godine, razvija svoja medicinska svojstva.

Potrebni su posebni uvjeti u kojima se razvijaju ljekoviti mehanizmi: temperatura ispod -40 C, određena vrsta drveta (breza) i starost same gljive.

Višnjom otjerajte nesanicu, spriječite upale i očistite mokraćne kanale
Ljupka tamnocrvena višnja (lat. Prunus cerasus) potječe iz Sjeverne Indije i Irana, a popularna je od davnih vremena.
Obožavali su je Perzijanci i Rimljani, koji su s njom upoznali Britance, da bi je oni proširili po svijetu.
Prema budističkoj legendi drvo višnje ponudilo je svoje plodove Mayi, Budinoj majci, da bude zdrava i sita tijekom trudnoće.
Legenda ima temelja, jer višnja njeguje čitav organizam i daje osjećaj sitosti.

TRIPHALA – prirodna formula za detoksikaciju i poboljšanje probave

Triphala je rasajana ili pomlađivač. U ayurvedskoj medicini se koristi već 3500 godina, a zbog visoke nutricionističke vrijednosti i prirodne formule pogodna je za vegetarijance koji su često osjetljiviji na detoks tretmane. Često je nazivaju majkom, jer se Triphala nježno brine o svim našim unutarnjim organima poput majke koja se brine o svojoj djeci. Ova drevna ljekovita formula pomlađuje zdrave i pomaže ozdraviti bolesnima. Stari indijski tekst o medicini „Charak Samhita“ kaže da se onaj tko koristi Triphalu kroz godinu dana, oslobađa svih bolesti i živi do 100 godina. Učinak Triphale osjeća se već od samog početka korištenja. Koristi se kao prevencija, ali i za liječenje većine bolesti bez obzira na životnu dob. Koliko je svestrana i blaga njena formula, govori i podatak da ne postoji dom u Indiji bez Triphale.
Njeno ime u prijevodu označava i njen sastav- „Tri ploda“: Amalaki, Haritaki i Bibhitaki koji su u Triphali zastupljeni u jednakim omjerima.

Moringa Oleifera je stablo iz roda Moringa, izvorno potječe s Himalajskih planina na sjeveru Indije, a danas se kultivira diljem Afrike, Azije i Južne Amerike. Osim što je samonikla biljka, sve češće se uzgaja zbog njenih brojnih ljekovitih svojstava, kojim obiluju doslovce svi njeni dijelovi, a posebice listovi. Moringa ima jaku prirodnu otpornost na vanjske uvjete, što je rezultat njenog nutritivnog bogatstva s preko 90 raznih nutrijenata. Raste i na potpuno suhim područjima čak i nakon požara ili sječe. Zbog toga je u Africi zasluženo nazivana 'nebedies' - besmrtno stablo.
Čudotvorno stablo koje liječi 300 bolesti
Moringa se spominje u brojnim kulturama i tradicijama, počevši od Ayurvedske tradicionalne medicine, u kojoj se već stoljećima koristi u prehrani i liječenju brojnih zdravstvenih problema. Ayurveda kaže da Moringa liječi 300 bolesti. U Africi se Moringa koristi u tradicionalnoj prehrani, za pročišćavanje vode, kao gnojivo za poboljšanje plodnosti zemlje i kao stočna hrana. Brojne svjetske organizacije u područjima gdje raste, preporučuju Moringu djeci i odraslima za sprečavanje pothranjenosti i poboljšanje zdravstvenog stanja, među kojima su UN, UNICEF i UNESCO.

Formula za mozak i živčani sustav

Gotu Kola (Centella Asiatica) je najbolja pomlađujuća biljka za moždane stanice i živčani sustav. O ovome svjedoče i listovi ove biljke koji svojim oblikom podsjećaju na mozak čovjeka. Gotu Kola je omiljena među studentima i poslovnim ljudima jer poboljšava pamćenje i koncentraciju, povećava budnost i inteligenciju. Popularna je kao nervni tonik koji skraćuje vrijeme učenja, povećava akademsku učinkovitost i mentalnu sposobnost. Pošto smanjuje efekte stresa, nervoze i anksioznosti, izuzetno je korisna osobama koje studiraju ili rade na poslovima gdje je važna bistrina i jasnoća uma, kao i učinkovitost u stresnim uvjetima.
Radi se o vrsti puzavice koja je stoljećima poznata u tradicionalnoj medicini kao uspješno sredstvo za stimuliranje mozga i pomlađivanje organizma. Gotu Kola povećava snagu uma, poboljšava sve mentalne aspekte, uključujući shvaćanje, pamćenje i sjećanje. Važan je zato što povećava koordinaciju između ova tri aspekta mentalnog funkcioniranja. Pomaže u normalnom funkcioniranju uma, intelekta, svijesti i duha. Često se koristi za oslobađanje i prevenciju od stresa i anksioznosti jer povećava sposobnost za efikasno rješavanje problema te sadrži triterpenoidne tvari – aziatikozide koji su uključeni u prijenos živčanih impulsa u kori mozga. Vjekovima se koristi kao energetski tonik te afrodizijak.

Sladić - univerzalna ljekovitost skrivena u slatkom okusu

Ako tražite univerzalni lijek i naišli ste na sladić, potraga je završena.
Riječ je o višegodišnjoj biljci, latinskog imena Glycyrrhiza glabra, koja naraste do jedan metar visine.
Obilježavaju je grozdasti duguljasti cvjetovi blijedoljubičaste boje.
Listići su jajoliki, dugi dva do četiri centimetra, a široki polovinu svoje duljine.
Sladić je poznat diljem svijeta po svom iznimno slatkom korijenu, koji se koristi u liječenju dugog popisa bolesti.

Omiljeno piće starih Egipćana

Sladić je poznat tisućljećima. Drevni Egipćani su ga koristili kao ljekovito sredstvo, a pronađene su i njegove zalihe u grobnici kralja Tuta.
Egipatski hijeroglifi prikazuju ga kao popularno muško piće.
Njegova primjena protiv ćelavosti i drugih bolesti zabilježena je još 360. godine prije nove ere u Rimu.
Julije Cezar i Aleksandar Veliki bili su ljubitelji sladića.
Moderni bomboni od sladića datiraju iz 17. stoljeća iz Nizozemske. Nizozemska je tada bila jedna od najmoćnijih država pa su njeni mornari širom svijeta proširili ovu slasticu.
Mještanima iz okolice Bamberga u Njemačkoj sladić je toliko značajan da su ga davno odredili kao simbol na grbu svoga kraja.

Sastav i ljekovitost sladića

U sladiću je pronađeno na stotine potencijalno ljekovitih supstanci, uključujući flavonoide i fitoestrogene.
Aktivna tvar u njemu je glicirizin, koji je 50 puta slađi od šećera. Glicirizin ima brojne ljekovite učinke na tijelo, što čini sladić vrijednom biljkom za mnoga oboljenja.
Sladić je jako dobra zamjena za gospinu travu, jer ima brojne antidepresivne sastojke.
Smatra se i da zbog djelovanja na hormon kortizol pojačava otpornost na stres, zbog toga ga je dobro koristiti tijekom teških fizičkih i psihičkih napora.

Pomoć ženama u menopauzi

Sladić i njegovi pripravci vrlo su blagotvorni za žene koje prolaze kroz menopauzu. Smanjuju noćno znojenje i valunge do 80 posto te omogućuju lakši i kvalitetniji san.
Stručnjaci smatraju da prirodni spojevi iz sladića oponašaju ženski hormon estrogen, koji u tom životnom razdoblju opada.
U skoro vrijeme sladić bi mogao biti uveden kao sigurna i zdrava alternativa hormonskoj terapiji.
Zbog svog djelovanja na kortizol i estrogen, sladić smanjuje proizvodnju testosterona i do 50 posto, čime poboljšava stanje kože i kose te smanjuje rast neželjenih dlačica.
Najbolje ga je kombinirati s boražinom, jer ona također smanjuje djelovanje testosterona, pa zajedno čine moćan spoj.
Ova biljka sadrži i sastojak koji sprečava pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron (DHT), koji ima ključnu ulogu kod opadanja kose u muškaraca.
Od nje možete pripraviti i šampon za sprečavanje opadanja kose, tako što ćete je dodati u svoj omiljeni šampon za kosu.

Djelotvoran, no zanemaren lijek

Korijen sladića je iznimno djelotvoran, no zanemaren lijek.
Lista bolesti i tegoba koje liječi je poduža.
Sladić između ostalog:
- jača imunitet
- podiže izdržljivost
- sprečava alergije
- djeluje protuupalno
- uništava bakterije, viruse i gljivice
- ublažava dišne tegobe
- štiti od srčanih bolesti
- sprečava nastanak akni
- smanjuje ispadanje kose
- suzbija bolove mišića i zglobova
- podiže raspoloženje i smanjuje depresiju
- smanjuje tegobe menopauze

Recept za želudac i grlo
Ako patite od želučanih tegoba konzumirajte sladić u obliku praha.
Kod upale grla žvačite i cuclajte komad sirovog sladića. Kod suhog kašlja napravite iscrpinu sladića pomiješanu s medom.

Kratkovidnost
Kod kratkovidnosti pomiješajte žličicu mljevenog korijena s jednakim dijelovima meda i ghee maslaca. Pijte dva puta dnevno s mlijekom na prazan želudac.

Bol u mišićima i zglobovima
Za bolove u mišićima i zglobovima namočite preko noći korijen sladića, te ujutro to popijte.

Policistični jajnici
Kod policističnih jajnika prelijte pola žličice sladića i pola žličice boražine sa 1,5 dcl vode, nakon pet minuta procijedite. Pijte tri šalice dnevno nakon obroka, četiri do šest tjedana.

Pasta protiv ispadanja kose
Napravite pastu od dvije žlice mljevenog korijena sladića, četiri žlice mlijeka i prstohvata začina šafrana.
Mažite kritična mjesta navečer prije spavanja i kosa bi nakon nekoliko tjedana trebala početi rasti. Pasta je vrlo učinkovita u početnim stadijima ćelavosti, ubrzanog gubitka kose i pojave peruti.

Originalni recept za bombone od sladića

Sastojci
šalica melase
1 žličica mljevenog korijena sladića
1 žličica mljevenog sušenog korijena anisa
1 šalica brašna

Priprema
Zagrijte melasu pa dodajte anis i sladić. Umiješajte dovoljno brašna da napravite tijesto s kojim možete raditi. Napravite bombone u oblicima kakve želite.

Napomena
Dugotrajno uzimanje sladića ne preporučuje se osobama koje pate od visokog tlaka.
Trudnice i dojilje ne bi trebale koristiti sladić


Autor: Ivana Dragica

Izvor: www.alternativa-za-vas.com

Zdravstvene dobrobiti oraha
Ne samo da orasi imaju dobar okus, oni nam daju ogromnu količinu energije i nude mnoge zdravstvene prednosti.
Grci su ih zvali "Jupiterovim plodom", smatrajući orahe pogodnima i za bogove.
Od drevnih se vremena orasi spominju u vezi s intelektualnošću - sam plod ima oblik ljudskoga mozga!
Svo jezgričasto voće dobro je za zdravlje, ali u usporedbi s drugim orašastim plodovima orasi sadrže dvostruko više antioksidanata.
Postoji dvadesetak vrsta oraha. Dvije najpoznatije vrste su perzijski orah (Juglans regia) koji potječe iz Azije i Dalekog istoka, i crni orah (Juglans nigra) koji je rodom iz Sjeverne Amerike.
Danas se orasi uzgajaju u područjima od jugoistočne Europe sve do Japana, te u nekim dijelovima Kanade, Kalifornije i Argentine.
Plodovi svih oraha su jestivi, ali orasi koje možete kupiti u trgovinama većinom su plodovi perzijskog oraha.
Potrebno je 15 godina kako bi drvo naraslo i počelo davati plodove. Prosječno drvo oraha daje plod 45 godina.

Maslačak - besplatna ljekovita hrana iz vašeg dvorišta
Mnogi od nas kao djeca otpuhivali su sjemenje ovog cvijeta na sve četiri strane svijeta.
Popularnom maslačku latinski je naziv Taraxacum officinale, a potječe iz Europe i sjeverne Azije.
Tijekom stoljeća nadjenuta su mu mnoga imena; gorko zelje, konjska žućenica, popovo gumance, mliječnjak, radič, regrat, talijanska salata i drugo.
Maslačak je jeftin i pristupačan lijek i hrana, a sada je idealno vrijeme za berbu, jer mu je počela sezona.

KOME ALGE?
SVIMA: već od beba do najdublje starosti: Djeca, Studenti, Sportaši, Trudnice, Rekovalescenti, Vegetarijanci, Intelektualci i Fizički radnici, Žene i Muškarci, Ljudi izloženi zračenju, Sresu, psihičkim i fizičkim naporima ... Putovanja ... Ekspedicije
Svi izvanredni rezultat uzimanjem afa algii jesu posljedica stanične prehrane, jer tijelu trebaju nutrijenti, a ne hrana. To znači da je značajno ono što se dobro probavi, resorbira i dođe do stanica. Što ne opterećuje organizam otpadnim tvarima već doprinosi njegovom čišćenju. Pored toga je vrlo važno da je to vitalna hrana, visoke energije i velikog sadržaja Svjetlosti.
1. Jačaju imuni sustav, štite i "liječe"
2. Poboljšavaju prirodno čišćenje organizma od toksina, otpada i radijacije
3. Harmoniziraju Psiho-Neuro-Endokrino-Imuni sustav (PNEI)
4. Jačaju kardiovaskularni sustav, reguliraju težinu i povećavaju dobri kolesterol na račun lošeg
5. Poboljšavaju stanje probavnog trakta, kao i samu probavu
6. Smanjuju opasnost od tumora zbog bogatog sadržaja antioksidanata
7. Djeluju povoljno na živčani sustav (koncentracija, učenje,depresivna stanja..)
8. Ljepota koja je podržana iznutra Klamatskom algom, a izvana potpuno prirodnim kozmetičkim preparatima

Medvjeđi luk - kao stvoren za proljetno čišćenje organizma
Svi ljubitelji češnjaka oduševit će se medvjeđim lukom, koji ima puno jači miris od svog pitomog rođaka.
Riječ je o samonikloj biljci, stručnog naziva Allium ursinum, koja raste u vlažnim listopadnim šumama, dolinama i uz potoke do 1900 metara nadmorske visine.
Poznat je i pod imenima crijemuš, sremuš, divlji luk i šumski luk.
Naziv medvjeđi luk dobio je kao istinska proljetna poslastica medvjedima koji se bude iz zimskog sna.
Medvjeđi luk naraste u visinu 20 do 40 cm, a u zemlji ima uspravnu i tanku lukovicu bijele ili žućkaste boje.
Ako slučajno tijekom šetnje po šumi osjetite jak miris češnjaka, to može jedino biti medvjeđi luk.

Antropološka i povijesna istraživanja otkrivaju kako različita uloga kanabisa u društvu ovisi o kulturnom, klimatskom, povijesnom i političkom kontekstu te kako na taj način ujedno nastaju i kulturološke razlike u upotrebi ove biljke. Kultura igra veliku ulogu u prihvaćanju ili neprihvaćanju marihuane. Na primjer, Kinezi nisu koristili marihuanu za psihoaktivno djelovanje, dok su neke kulture (afrička plemena, Jamajčani) usvojile ovu biljku upravo zbog tih njezinih svojstava. Dok se u Kini njezina psihoaktivna upotreba izbjegavala radi mogućeg nanošenja srama pojedinčevoj obitelji, Jamajčani su zagovarali takvu upotrebu zbog povećanog kapaciteta rada. U Kini je upotreba marihuane svedena na industrijske (proizvodnja odjeće, ribarskih mreža, papira i za hranu) i medicinske svrhe. Ovdje je bitno za naglasiti kako kineska medicina svoje porijeklo ima u magiji. Također i tradicionalna indijska medicina koristi kanabis za liječenje čak sto različitih bolesti (Usp; Plečko 1997, str. 38).

Naziv marihuana, koji se danas rabi u gotovo cijelom svijetu, dolazi iz američkog govornog područja, gdje se uvriježio zbog prisutnosti u meksičkim imigrantskim zajednicama (Usp; Dubreta 2005, str. 29). Kanabis je poput korova (riječ „weed“, koja na engleskom znači korov, ujedno se odnosi i na marihuanu u razgovornom jeziku) te je njezin rast i razvoj moguć gotovo bilo gdje na svijetu.

Marihuana je biljka koja je u upotrebi vjerojatno već 8.500 godina, a njezine čari poznavali su mnogi drevni narodi. Tako je ova biljka opjevana u mnogim starim spisima. Herbarij kineskog cara Šen Nunga najčešće se spominje kao prvi pisani zapis o kanabisu. Herbarij datira iz 2740. godine pr. Kr., a marihuana je opisana kao učinkovito sredstvo protiv malarije (Usp; Grlić 2002; Kušević 1987; Rubin 1975 prema Dubreta 2005, str. 27). Na području Indije pak prve zapise o marihuani nalazimo u Vedama, a njegovu upotrebu prakticirali su i narodi na području Asirije, Palestine i Babilonije. Postoje i nagađanja kako je delfijska proročica Pitija pri proricanju sudbina koristila inačicu marihuane, hašiš. No, način na koji je proročica dobivala svoje vizije ima više verzija. Također, sastruganu smolu s biljke, hašiš, istraživači su pronašli i na potonulom kartaškom brodu iz vremena Punskih ratova. Hašiš se u Rimskom Carstvu spominje u kontekstu sredstva za poticanje dobrog raspoloženja (Usp; Plečko 1997, str. 28). Sakramentalna, religijska i spiritualna konzumacija marihuane bila je od iznimne važnosti u drevnim civilizacijama. Pod njezinim utjecajem dolazi do izmijenjenog stanja svijesti. Osoba postaje perceptivnija i otvorenija te tako prelazi preko duboko ukorijenjenih predrasuda. U ritualnoj upotrebi kanabisa, bitan je motiv sjedinjenja sa zajednicom, prirodom i svemirom. U Indiji, njezina je upotreba prvotno postojala u te svrhe, ali se ona toliko raširila i popularizirala tako da se ova biljka već dugo na tim prostorima koristi svakodnevno (iako nije legalna). I danas je konzumacija marihuane popularna, koristi je 2,5% svjetske populacije iako ona nije legalna nigdje u svijetu (Usp; Plečko 1997, str. 9). Postoji nekoliko vrsta kanabisa. Istaknula bi biljke Cannabis sativa, Cannabis indica i Cannabis ruderalis. Vrsta Cannabis ruderalis prilagođena je hladnijim područjima, a otkrivena je tek 1924. u Sibiru. Cannabis indica, koja je klasificirana 1783. godine, sadrži više psihoaktivnih svojstava (u biljci je prisutna veća koncentracija tetrahidrokanabinola, poznatog još i kao THC) i potječe iz Indije. Također svaka kultura razlikuje jačinu psihoaktivnog učinka marihuane, koja varira s koncentracijom THC-a unutar biljke, te je možemo podijeliti na blagu, srednju i visoku.

Blaga - lišće, a ponekad i stabljika i sjemenje stavljaju se u kolač ili se puše. U Europi i Sjevernoj Americi biljku kanabisa blažeg učinka zovu marijuana, u Meksiku mariguango, u Južnoj Africi dagga, u Sjevernoj Africi kif, a u Indiji bhang. Bhang je nešto drugačiji, s obzirom da njegov sadržaj čini samo lišće biljke. Bhang se pije, a obično je nešto bogatiji THC-om nego marihuana u Sjevernoj Americi.

Srednja - osušeni vrhovi cvjetova biljke puni su THC-a kao rezultat rasta i razvoja bez sjemenki. U Indiji biljku kanabisa srednje učinkovitosti zovu ganja i obično je puše. Ganja se također može piti i stavljati u kolače. U zapadnjačkom svijetu kanabis srednje učinkovitosti naziva se sensimilla. Sensimilla svoje korijene pronalazi u španjolskom jeziku i doslovno znači bez sjemenki (sin semilla). Njezini se produkti uglavnom puše, no mogu se i žvakati (Usp; Plečko 1997, str. 24).

Visoka - najviše THC-a koncentrirano je u smoli na lišću biljke. Sastrugana smola najčešće se puši. U Hrvatskoj, Saudijskoj Arabiji i Sjevernoj Americi za smolu marihuane kaže se hašiš, u Siriji hashishi, u Indiji charas, u Rusiji anascha, konop u Bugarskoj, konope u Poljskoj, dawamesk u Alžiru, liamba ili maconha u Brazilu i bust ili sheera u Egiptu. U Meksiku i Španjolskoj za hašiš se kaže grifa.

Također, u Španjolskoj je još uvriježen kolokvijalni termin chocolate, što znači čokolada. Tako ga nazivaju najvjerojatnije zbog njegove boje.
Prije 19. st. većina zapadnjačkih zemalja koristila je biljku kanabisa samo u industrijske svrhe. Cannabis sativa, odnosno industrijska konoplja, najraširenija je, a njezino narkotično djelovanje je nešto slabije. Cannabis sativu uglavnom možemo pronaći oko ekvatorskog područja. Još od srednjeg kamenog doba, ili mezolitika (10000 g. pr. Kr. – 6500 g. pr. Kr.) skupljala se zbog svojih vlakana dobivenih iz debelih stabljika. Tako se kanabis koristio za izradu mnogih predmeta, ali i za izgradnju brodova. I danas, u nekim zemljama, kultivacija kanabisa odvija se iz sličnih industrijskih interesa, npr. za izradu papira ili odjeće. Industrijska konoplja sadila se i u Jugoslaviji (Usp; Dubreta 2005, str. 29), a i danas njezin je uzgoj dozvoljen na području Bosne. Iako je industrijska konoplja sirovina za oko 25 tisuća proizvoda (obuća, tekstil, užad, građevinski materijal), nemoguće ju je uzgajati u Hrvatskoj. Kruno Kartus, autor članka s portala www.tportal.hr „Nemoguća misija: uzgoj konoplje u Hrvatskoj“ navodi kako je u Hrvatskoj jedina sorta konoplje – sorta flajšman - čiji je uzgoj dopušten, izumrla. Ta sorta ne postoji niti kao obavezni primjerak u Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo. Još 60-ih godina u Hrvatskoj je bila posađena na oko devet tisuća hektara, no stvari su se u međuvremenu promijenile.

KANABIS NA PODRUČJU AZIJE

DREVNA KINA
Taoistički tekstovi spominju upotrebu kanabisa u kadionicama te je vrlo vjerojatno kako su taoisti sustavno eksperimentirali s halucinogenim dimom. U prvom stoljeću taoisti su koristili sjemenke kanabisa u nepomičnim kadionicama kako bi izazvali halucinacije. Putem tih halucinacija, smatrali su taoisti, moguće je postići besmrtnost.

DREVNA CENTRALNA AZIJA
Još u povijesti stare Grčke, otkriveno je da su stanovnici Centralne Azije koristili kanabis. Grčki povjesničar Herodot bilježi kako je nomadsko pleme Skita održavalo pogrebne ceremonije u kojima je bilo uključeno pročišćavanje udisanjem dima iz zapaljenih sjemenki kanabisa (Usp; Rubin 1975 prema Dubreta 2005, str. 27). Smatra se da su se takve prakse održavale od 5 do 2 stoljeća prije naše ere. Stanovnici stepa bi nakon sahrane nekog istaknutijeg člana plemena napravili šator. Taj šator imao je ulogu parne kupelji, gdje se na užareno kamenje na podu bacalo sjemenje konoplje vrste Cannabis ruderalis. Zahvaljujući niskim temperaturama na području Sibira, uz dobro očuvana tijela pokojnika, pronađeni su šatori, u kojima su se nalazile posude bakra, ispunjene sjemenkama kanabisa. Ovaj prvi etnografski opis potvrdio je i ruski profesor S. I. Rudenko, koji je ujedno otkrio kako je marihuana u Skita bila upotrebljavana svakodnevno, a žene su je koristile jednako kao i muškarci. Rudenko je otkrio i majice istkane vlaknima konoplje. Kasnije su istraživači pronašli dobro očuvano tijelo žene, koje je ležalo zaleđeno u grobnici preko 2000 godina. Na ruskoj mumiji pronađene su tetovaže, koje su upućivale kako se radi o Skitskoj princezi i svećenici. Uz mumiju su se nalazile i neki njezini predmeti, između kojih je pronađena mala posudica kanabisa. Smatra se da su Skiti zakopavali svoje svećenike zajedno s marihuanom, kako bi oni mogli voditi religijske rituale i u idućem životu. Čini se kako su upravo Skiti migracijama iz Male Azije na zapad proširili ritualnu upotrebu kanabisa u južne i istočne dijelove Europe. (Usp; Dubreta 2005, str. 27).

DREVNA I MODERNA INDIJA I NEPAL

Kanabis je oduvijek zauzimao važnu ulogu u indijskim običajima, najvjerojatnije zbog polusuhe klime koja pogoduje rastu kanabisa. Upotreba kanabisa u medicinske svrhe bila je uobičajena za liječenje grčeva, glavobolja, bronhitisa i brojnih drugih problema, a u narodnoj medicini, grane konoplje ljudi su bacali u vatru. Vjerovali su kako će na taj način nadjačati zle sile. U Indiji se koriste različiti proizvodi od biljke Cannabis indice: bhang, ghanja i charas.

Bhang su listovi marihuane, pomiješani začinima, koji se konzumiraju kao napitak. Bhang je bio dio socijalnih aktivnosti, pogotovo na posebnim svečanostima, za vrijeme kojih se najčešće koristio. Bhang je ujedno predstavljao simbol za gostoljubivost.

Ghanja ili ganja je lišće i vrhovi biljke, koji se puše. Za pušenje se nerijetko koristi lula ili chillum – stožasta cijev napravljena od gline, koja sadrži rupu u sredini za uvlačenje dima.

Charas ili hašiš, čista smola, od koje se ponekad radi i ulje. Osim što je ljekovito, ulje uzrokuje i višesatne psihodelične efekte. Indijski sveti ljudi, fakiri, poznati po hodanju po užarenom ugljenu i ležanju na krevetu od čavala, vjerovali su kako ih charas zbližava s bogom. Ganja i charas se inače puše u društvu. Bhang pojedinac može sam pušiti, ali i u društvu. Konzumiranje ganje i charasa većinom prakticira muški spol. Nije uobičajeno za djecu da koriste bilo koju od ovih droga.

Hinduizam
Prema legendi iz Veda, bog Shiva opisan je i kao „Lord of Bhang“, što bi značilo bogom bhanga, pića sačinjenog od lišća, mlijeka, šećera i začina. Članovi kaste brahmana, koji su bili svećenici, koristili su kanabis kao jednu od sastavnica u vođenju duhovnog života. U posebnim prigodama, kao što je bilo vjenčanje, otac je nosio bhang na proslavu kako mladenku i mladoženju ne bi opsjedali zli duhovi. Također se vjeruje kako je konoplja izniknula kada je na zemlju pala kapljica čudotvornog napitka. U Vedama se kanabis još opisuje kao izvor sreće.

Budizam
U planinama Tibeta, u netradicionalnim oblicima budizma, konzumiranje kanabisa ima veliki značaj – u toj regiji mnogi ga koriste svakodnevno. Tibetanci smatraju ovu biljku svetom. Mahayana tradicija vjeruje kako je Buddha tijekom svog puta k prosvjetljenju, tijekom šest godina živio na jednoj sjemenci marihuane dnevno. Također, njegovu veliku važnost nalazimo i u tantričkom budizmu, koja dolazi do izražaja pri njegovoj ulozi u meditativne svrhe u ritualima. Upotrebom marihuane pospješuje se duboka meditacija i visoka osviještenost. Tantrički budizam nastao je direktno pod utjecajem hinduizma, pa se tako vjerojatno i ovdje zadržala upotreba kanabisa. Budistička Tārā Tantra drži marihuanu bitnom za doživljavanje ekstaze. U ovoj tantri, Buddha kaže kako ispijanje vina bez konzumiranja kanabisa ne može izazvati pravu ekstazu. Ovdje se pod pojmom ekstaza smatra iskustvo blaženstva (osjećaj istovjetan onom koji dobivamo prakticiranjem meditacije), koje igra veliku važnost na putu k prosvjetljenju. Njegovu upotrebu pronalazimo u Mahakala Tantri, tantri koja ga opisuje kao savršenu ljekovitu biljku, savršen lijek, koji djeluje na psihu i na spiritualnost osobe, te služi transformaciji tijela i duha na putu k oslobođenju. Mahakala tantra veliča njegovu upotrebu jer osobe koje ju prakticiraju smatraju kako se ovom biljkom postižu vještine, znanja i moći.

univ. bacc. filozofije i komunikologije Mirna Petak

Izvor

Reggae.hr

Rotkvica - ljutkasta "poslastica" za zdravu probavu i čistu kožu
Svima poznata rotkvica zapravo je vrlo drevna i cijenjena kultura koja se uzgaja već preko 3000 godina.
Njeno latinsko ime Raphanus sativus doslovno znači kultivirani kupus.
U doba Rimljana, radnici su primali rotkvice kao plaću, a egipatskim robovima bile su svakodnevni obrok.
Stari Grci su ih toliko obožavali da su ih prinosili kao žrtvu na zlatnim pladnjevima za svoje bogove.
U Srednjem vijeku imale su negativno značenje jer su ih ljudi smatrali simbolom svađe i sukoba.
Rotkvica je danas jedna od najpopularnijih vrsta povrća na svijetu.

Amaranth - drevna žitarica za zdravo srce i jak imunitet
Amaranth (lat. Amaranthus spp.), kod nas također poznat kao šćir, štir ili rumenika, je drevna žitarica široko rasprostranjena na području Azije i Amerike.
Ova hranjiva pseudožitarica uzgaja se već više od 8000 godina.
Kod nas je amaranth još uvijek relativno nova namirnica, no postaje sve popularnija zbog svojih superiornih hranjivih svojstava.
Po izgledu amaranth je nalik na proso.
Postoji oko 60 različitih vrsta amarantha. Neke vrste imaju jestivo lišće i kada su mlade, mogu se konzumirati i kao povrće.
Samo ime amaranth znači besmrtan.
U Americi je tisućama godinama bio jedna od glavnih namirnica te predstavljao bitan dio obreda američkih domorodaca.
Prije dvadesetak godina ova drevna žitarica doživjela je preporod nakon što ju je američka Nacionalna Akademija Znanosti preporučila kao dio svakodnevne prehrane Amerikanaca.
A razlog tomu je njen jedinstven nutritivni sastav.