Dani otvorenih vrata Udruge “Biovrt – u skladu s prirodom”
Za sve ljubitelje prirode i vrtlarenja, udruga "Biovrt – u skladu s prirodom" organizira dane otvorenih vrata u biovrtu Silvije Kolar-Fodor, čiji vrt i tekstove možete pratiti na njenoj stranici www.biovrt.com.
Na navedenoj manifestaciji imati ćete priliku organizirano razgledati biovrt, prisustvovati raznim predavanjima i neformalnom druženju i razmjeni iskustava sa iskusnim i manje iskusnim vrtlarima.
Dan održavanja: 08.06.2013. (subota) od 10:00-16:00
Mjesto održavanja: Novo Selo Rok (7 km od Čakovca)
Ulje konoplje - najbolji (zabranjeni) lijek za sve?
Povijest uporabe konoplje u ljekovite svrhe zapanjujuće je duga.
Kao lijek, spominje se u najstarijoj poznatoj zbirci propisa za izradu lijekova (iz približno 27. stoljeća prije Krista), farmakopeji kineskog cara Shen Nonga.
U toj zbirci Shen Nong, koji se smatra ocem kineske medicine, o konoplji govori kao o lijeku za gotovo sve bolesti.
Konoplja se za liječenje rabila u drevnom Egiptu, Indiji i Grčkoj. Spominje ju i Herodot.
Tijekom srednjeg vijeka, nakon mnogih žestokih debata zbog popratnog opijajućeg djelovanja, Islam je također prihvatio razliku između korištenja konoplje u cilju liječenja i njezina uživanja za 'rekreaciju'.
Kao legalno ljekovito sredstvo konoplja se u Europi i Americi uspješno koristila stotinjak godina, od početka devetnaestog do početka dvadeset stoljeća.
Nakon toga se njezina uporaba počela postupno ograničavati a zatim zabranjivati, kako je i ostalo do danas.
''Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane diljem svijeta danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti zločinom protiv čovječanstva."
Te riječi u svojoj knjizi ''Sjeme uništenja'' napisao je publicist William Engdahl još 2005. godine.
Kako vrijeme prolazi, njegove riječi sve više dobivaju na značaju.
Zadnjih godina diljem svijeta je naglo porastao broj ljudi koji pate od alergija, raka i drugih teških bolesti, kao i osoba koje se lijeće od neplodnosti.
Krajnje je vrijeme da se upitamo bi li to moglo imati veze s GM hranom?
Sudeći po alarmantnim rezultatima istraživanja neovisnih stručnjaka, realno je zaključiti da bi.
Dragi Svi,
ljubitelji zdrave hrane* i ljubitelji sirove hrane, nakon subotnjeg izleta u Rijeku i cjelodnevnog druženja sa srdačnim riječanima, evo nas,
vraćamo se doma - na Tavan :)
Topla proljetna i nasmješena tavanska atmosfera čeka nas sve u subotu
A sad slijedi pozivnica - ulaz SLOBODAN
kada: 27.04.2013., u subotu, od 11h do 19h.
gdje: ZAGREB, KAPTOL, Sinkovićeva 8
Veselimo se susretima koji slijede :)
Kokosovo ulje ima nevjerojatnu hranjivu vrijednost i farmakolosko djelovanje. Nažalost je ovo ulje dugo bilo obezvrijedjeno i zaboravljeno u modernoj medicini. Ali u novije vrijeme se ova nepravda polako ispravlja i kokosovo ulje se vraca u upotrebu. Ne samo da je najzdravije ulje, vec je i fantasticna prehrambena namirnica.
Kokosovo ulje je dobilo negativnu reklamu, kao i ostale zasicene masnoce, iz politickih i ekonomskih razloga. Industrija soje i kukuruza, uz pomoc drzavnih organa, proglasili su zasicene masnoce nezdravima da bi uspjesnije prodavali rafinirano sojino i kukuruzno ulje, koja su zapravo stetna zbog visokog sadrzaja visestruko nezasicenih masnih kiselina koje se lako oksidiraju (uzegnu se) i izazivaju mnoge ”moderne” bolesti.
Kljucni sastojak kokosovog ulja je laurinska kiselina, koja ima snazno antivirusn
Besplatno ljekovito sredstvo
12 malo poznatih dobrobiti vitamina D
Postoji li sredstvo koje jača kosti, podiže imunitet i smanjuje podložnost šećernoj bolesti, visokom tlaku, srčanom udaru, raku i depresiji, a uz sve to još i besplatno?
Zvuči fantastično, no zapravo je realno!
To je vitamin D koji dobivamo tijekom izlaganja suncu.
Unatoč njegovoj velikoj dostupnosti, polovica stanovništva nema ga dovoljno u organizmu.
Vitamin D prisutan je u mnogim dijelovima tijela, gdje utječe na važne životne procese.
Odavna se zna da je ovaj vitamin bitan za zdravlje i snagu kostiju te da zbog njegovog nedostatka dolazi do razvoja rahitisa i osteoporoze.
Međutim, u novije je vrijeme uočena povezanost njegovog manjka s mnogim drugim bolestima poput dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila, autoimunim bolestima, oslabljenim mentalnim funkcijama i nekim vrstama raka.
Dakle, koje dobrobiti za zdravlje donosi nam vitamin D?
Prijatelji životinja reagiraju zbog reklame za paštetu
JESU LI MAME ODOBRILE DA IM DJECA BUDU U PAŠTETI?
Udruga Prijatelji životinja želi skrenuti pozornost javnosti na paštetu koja je sačinjena od dijelova tijela svjesnih bića koje djeca zasigurno ne gledaju kao hranu. Ni jedna pašteta ne mora biti proizvod nasilja. Postoji nevjerojatno velik izbor biljnih pašteta od graha, leće, soje, slanutka, gljiva i drugih namirnica koje su uistinu zdrave za djecu i odrasle, a pritom su i odličnog okusa.
PREDSTAVLJAMO VAM NOVU,
KORISNU I VRLO INTERESANTNU KNJIGU
Kodeks zdravlja protiv Prehrambenog kodeksa izbor je najboljih tekstova o zdravlju koji su u proteklih deset godina objavljeni u magazinu Nexus i Svjetlost.
Kodeks zdravlja je pokušaj da se na jednom mjestu sačuvaju informacije o ljekovitim elementima prirode, pripravcima, mineralima i vitaminima te zdravstvenim tehnikama koje će primjenom Prehrambenog kodeksa (Codex Alimentarius) biti djelomično ili u cijelosti zabranjeni.
Dragi Svi,
ljubitelji zdrave hrane* i ljubitelji sirove hrane, nakon što smo preskočili ožujak, vidno radosni javljamo prvi termin za TRAVANJ na Tavanu, jer bit će nekoliko susreta u četvrtom mjesecu u Zagrebu a i šire :)
ovo je da utvrdimo gradivo od ranije - opet :)
*zdrava hrana - u ovom slučaju znači: upoznati "Izvor" hrane, družiti se i postati jako dobri prijatelji te razmjenjivati hranu, prijateljstvo, druženje, vrijeme i ljubav prema prirodi i društvu :) , upoznati se s načinom na koji hrana nastaje/raste, i gdje, a sad kako dolazi proljeće, možda će biti zainteresiranih da pomognu na zemlji ili u nekim drugim radovima i tako razmjene rad za proizvode .. itd u istom tom tonu .. i svi vaši prijedlozi su dobrodošli :)
A sad slijedi pozivnica - ulaz SLOBODAN
Riječ ayahuasca je složenica nastala od dvije Quechuanske riječi: aya što znači „duh“, „duša“ ili „predak“ te huasca što znači „loza“ ili „uže“ – stoga se prevodi kao „loza duše“.
Ima središnju ulogu u duhovnim, iscjeliteljskim i kulturnim običajima Amazone te ju je godine 2008. Peruanska vlada prepoznala kao nacionalno blago i zaštitila Ustavom. Njezina upotreba u ritualima datira od pradavnih vremena. Jedan od najstarijih predmeta koji su povezani s njezinom upotrebom posebno je izrezbareni pehar, koji se danas čuva u muzeju, a pronađen je u Amazoni oko 500. g. prije nove ere te prikazuje kako se ayahuasca koristi kao sakrament najmanje 2500 godina.
Radionica prirodne prehrane "PROLJETNO, BLAGO ČIŠĆENJE ORGANIZMA"
24.3. 2013. u Zagrebu
Evo jedne prigodne teme, ususret proljeću, da se pripremimo za novo godišnje doba. Idealno vrijeme za provođenje blagog čišćenja organizma je proljeće, kada se i priroda budi, tijelo prirodno teži laganijoj hrani i otpuštanju viškova nakupljenih tijekom zime. Nikako ne bi preporučila drastične dijete koje dugoročno iscrpljuju organizam i čine više štete nego koristi, nego promjenu prehrane, uvođenje zdravijih namirnica i pravilnu pripremu tih namirnica, kako bi ih naš organizam najbolje iskoristio. Ako nastavimo jesti kao i zimi tijelo će nam uzvratiti umorom, padom energije i imuniteta, glavoboljom...
Upravo ovo vrijeme isčekivanja proljeća je pravo vrijeme za pripremanje našeg imunološkog sustava za period cvjetanja biljaka i pravo vrijeme da djelujemo u smjeru sprečavanja pojave peludnih alergija.
Alergije su neprimjerene i prekomjerne reakcije našeg imunološkog sustava na različite inače neškodljive čimbenike iz prirode. Oslabljen organizam krivo prepozna npr. pelud cvijeća, prašinu i sl. kao antigen (opasnu tvar koja izaziva bolest) te počinje jaku i bezrazložnu imunološku reakciju. Nastaju alergije.
Aromara Crni kim IMUNO je rješenje za probleme s alergijom jer prirodno podržava imunitet!
U periodu od 18. do 29. ožujka 2013. iskoristite posebnu pogodnost.
Amazonov znanstveni bestseler 2012.
dr. Daniel Chamowitz
ŠTO BILJKE ZNAJU
Čudesno putovanje u osjetiljni svijet biljaka
Kako Venerina muholovka zna kad se treba zatvoriti? Je li moguće da osjeća tanašne nožice insekta?
Kako trešnja zna kad treba procvjetati? Pamti li vrijeme?
Kako se osjeća trava kad po njoj gazimo, cvijeće koje mirišemo i drveće na koje se penjemo?
Jeste li znali da dlakavi krastavac (lat. Sicyos angulatus) osjeća i reagira na težinu od 0,25 g? Kad bi ljudi bili jednako osjetljivi, poljubac ljubavnika doživljavali bi kao šamar.
Već stoljećima se kolektivno divimo raznolikosti biljaka i pokušavamo prodrijeti u njihov tajanstveni svijet. Knjiga Što biljke znaju omogućava upravo to. Oslanjajući se na najnovija znanstvena istraživanja na polju genetike, dr. Daniel Chamovitz, svjetski priznati biolog, uvodi nas u čudesan život biljaka i pokušava odgovoriti na pitanja kao što su koje boje biljke vide, što čuju, kako znaju kojeg se rasporeda trebaju pridržavati, smeta li im dodir. Ovaj istaknuti znanstvenik istodobno vuče paralele s ljudskim osjetilima kako bi nam pokazao da imamo dosta toga zajedničkog sa suncokretima ili hrastovima.
Priča o tofuu počinje otprilike ovako:
Prije više od 2000 godina počinje proizvodnja tofua u Kini, a prije više od 1000 godina u Japanu. Proces proizvodnje tofua se tokom godina nije promjenio i do današnjih dana zapravo je isti. To je doprinos ljudi iz istočne Azije koji su tražili način kako da od soje naprave jedan lako probavljiv i nadasve ukusan proizvod.
I tako sve dok se soja nakon Drugog svjetskog rata ubrzano širi po ostalim dijelovima svijeta, prije svega u Europu i Ameriku koja nešto kasnije postaje najveći svjetski proizvođač soje, a da istovremeno većina ljudi u Americi nije probala, vidila niti ikada čula za tofu. Razlog tome je što se većina soje proizvedene u Americi još uvijek koristi za dobivanje rafiniranih ulja ili za stočnu hranu.
Inače, soja je vrlo jaka namirnica. Pola šalice soje jednako je po proteinskoj vrijednosti kao i 150g mesnog odreska, a pritom ima iznimno niski omjer kalorija. Sadrži svih 8 esencijalnih masnih kiselina, ne sadrži kolestereol i beznačajan broj zasićenih masti koje inače ima u obilju u mesu i mesnim proizvodima. Soja također obiluje vitaminima A i B skupine, mineralima poput kalcija ili magnezija.
Razina probavljivosti tofua kreće se oko 95% što ga čini najprobavljivijom namirnicom od soje. Za usporedbu, cjelovito i kuhano zrno soje ima probavljivost od oko 68% pa tofu često koriste osobe s probavnim smetnjama, djeca ili stariji ljudi.
Kalcija u tofuu ima oko 23% više po gramu nego u kravljem mlijeku. U svilenkastom tofuu (vrsta tofua nastala posebnim načinom koagulacije) čak do 50% više. Oko 200g tofua zadovoljava otprilike 38% dnevnih potreba za kalcijem. Tofu je također dobar izvor drugih minerala poput željeza, fosfora, kalija, vitamina B i vitamina E.
Jedna od najvećih prednosti tofua je i njegova neutralnost okusa pa ga zato možemo kombinirati na bezbroj načina, svježeg na salatu ili kao prilog, dodatak raznim namazima, prženog u dubokom ulju, mrvljenog kao zamjena za sir u raznim pitama, veganskim kajganama, majonezama i sl.
Kombinacija začina koje ćete pritom koristiti je na vama a svakako jedna od tradicionalnih i najčešćih je soja sos.
Svježi tofu treba čuvati u vodi i vodu mijenjati svaki dan. U našoj skromnoj ponudi tjedno proizvodimo svježi tofu, marinirani tofu sa samoniklim začinima i dimljeni tofu.
Da vas više ne gnjavimo suhoparnim tekstom, za dodatne informacije slobodno nas pitajte. :-)
Pametna hrana
DaVi pametna hrana [
Dragi ljubitelji kulture, kuhinje i glazbe Orijenta,
ne propustite druženje u haremu Sulejmana Veličanstvenog na kulinarsko-putopisnoj radionici globalne proždrljivice Ivane Orešić. Saznajte kojim je jelima Hurem zavela sultana. Osjetite mirise, okuse i boje istoka...
Dođite u petak 22. veljače 2013. od 17 do 20 sati u Centar za kulturu prehrane u Nazorovoj 18 u Zagrebu.
Nakon otkrivanja najljepših legendi i tajni Istanbula, odlazimo u kuhinju gdje ćemo upoznati tursku gastronomiju. Pripremit ćemo slavnu juhu od jogurta, specijalitet od patliđana i rajčice od kojeg je "gost pao u nesvijest", tursku pizzu lahmacun, turske ćevapčiće s umakom od metvice, salatu s mirisnim začinom sumacom, a za desert jednu od omiljenih sultanovih slastica. Gastronomski užitak upotpunit će ples naših posebnih gošća-trbušnih plesačica.
Namirnice su osigurane!
Cijena radionice je 200 kuna.
Umirovljenicima i studentima 10% popusta!
Uplate vršimo na žiro račun 2360000 – 1101316809 ili u gotovini prilikom dolaska na radionicu.
Rezervacije i informacije:
098 79 1414,
091 481 4466,
Ivana Orešić je autorica Putopisne kuharice globalne proždrljivice koja vas kroz 55 priča i 110 recepata vodi u 32 zemlje na pet kontinenata. Sve novosti vezane uz rad globalne proždrljivice možete pratiti na stranici:
http://www.facebook.com/putopisnakuharica.globalneprozdrljivice
Radujemo se vašem dolasku!
Hvala,
Lijep pozdrav,
Ivana Orešić i Centar za kulturu prehrane
Ovo je prijevod odlomka iz knjige Yoga of Eating Charlesa Eisensteina, čovjeka koji iskreno, iz vlastitog uvida, tj. iz kontakta s Duhom piše i govori o usponu i neizbježnom padu moderne civilizacije, o prelasku na više stanje svijesti kao jedinom mogućem izlazu iz trenutnog stanja te o svakodnevnim osobnim aspektima života od kojih ta transformacija počinje. Jedan od aspekata u kojima se ogleda ova transformacija je odnos čovjeka i hrane koju jede. To je ono osnovno bez čega ne možemo i od čega trebamo krenuti. Ovaj tekst ne govori u metaforama nego prikazuje stvarne prirodne principe prema kojima svijet funkcionira, a kojih većina ljudi nije svjesna.
„Kad nešto pojedete, vi jedete sve što je dovelo do nastanka te hrane. Vi potvrđujete određenu verziju svijeta.
Na primjer, pretpostavimo da ste pojeli bananu s južnoameričke plantaže, smještene na zemlji uništene prašume, nasilno oduzetoj autohtonim plemenima koja sad rade na toj istoj plantaži za plaću od koje se jedva mogu prehraniti. Na dotičnoj plantaži po svoj prilici koriste pesticide i umjetna gnojiva koji zagađuju ekosustav, a banane se transportiraju tisućama kilometara brodovima pogonjenim naftom koji zagađuju zrak, dok cijelu priču vodi kompanija koja korupcijskim metodama ostavlja male nezavisne uzgajivače bez posla. Jedenjem te banane svaki put malo po malo učvršćujete ovakvo stanje stvari i činite ga dijelom svoje stvarnosti i svog iskustva. Vi govorite DA takvom svijetu.
Ili pretpostavimo da pojedete pile inkubatorski uzgojene kokoši koja je cijeli svoj život propatila u sitnom, prenapučenom, prljavom kavezu, napumpana hormonima i antibioticima, bolno odstranjena kljuna da bi je se spriječilo da uslijed golemog stresa rani druge kokoši oko sebe…uzgojene praktički u paklu. Svaki put kad pojedete takvo pile, vi potvrđujete paklenu patnju koja ga je dovela do vas. Vrlo suptilno, malo po malo, vi prizivate takvo iskustvo u svoj život.
Razmislimo sad o drugačijem scenariju: sjevernoamerički Indijanac ubija jelena lukom i strijelom i pojede meso. Jelen je živio kako jelen i treba živjeti – slobodno, u skladu s prirodom, međutim, taj život završava nasilnom smrću. Lov je također održiv i u skladu s prirodom. Prema tome, lovac potvrđuje realnost jedinstva i harmonije, makar s povremenim činom žustrog nasilja. Zanimljivo je da je to prilično dobra slika indijanskog života prije dolaska bijelog čovjeka.
A sad zamislite bundevu kupljenu na lokalnoj organskoj farmi. Kupujući lokalno uzgojenu hranu jačate međusobnu povezanost u zajednici i malo po malo slabite moć impersonalnih prehrambenih korporacija. Tad govorite DA svijetu koji se odnosi prema tlu, zraku i vodi s poštovanjem, svijetu koji poštuje sva živa bića.
A sad se zapitajte: kakvom svijetu mi govorimo DA modernim sustavom prehrane? Kad naši sustavi proizvodnje hrane izbace prirodu iz ravnoteže, da li je čudno što i naši životi ispadnu iz ravnoteže? Ako je naš prehrambeni sustav baziran na patnji ljudi, životinja, biljaka i tla, da li je čudo što mnogi od nas proživljavaju strašnu fizičku patnju u svojim životima kroz kronične iscrpljujuće bolesti? Kad potpuni stranci uzgajaju, obrađuju, transportiraju i pripremaju našu hranu, da li je čudno što smo često preplavljeni samoćom i osjećajem odvojenosti od ostatka svijeta?“
Došlo je vrijeme izbora, vrijeme odluke: da li ćemo i dalje ići istim putem, podržavati iste mehanizme koji upravljaju svijetom ili ćemo izabrati promjenu. Ako odlučimo izabrati promjenu, ona ne može biti samo kozmetička, treba doći do unutarnje promjene u svakome od nas, počevši od najjednostavnijih svakodnevnih stvari, od svakodnevnih osobnih izbora.
Izvor: http://www.domaca-makrokuhinja.com – cjelovita hrana i radionice makrobiotičkog kuhanja
"VEGETA" NAŠA SVAGDAŠNJA
U subotu 26. siječnja 2013. u 18 sati u prostorijama Sretne misli (Kodrmanova br. 13) održat će se mala radionica satkana od jednog recepta, malo domaćeg proizvoda i nekoliko savjeta vezanih za zdravlje.
Napravit ćemo "vegetu" iz vlastite kuhinje umjesto one iz dućana. Zašto? Vrlo jednostavno: u takvom začinu nema natrij-glutamata niti ostalih tvari koje ljudski organizam ne treba.
U našu verziju "vegete" ćemo staviti onoliko soli koliko nam odgovara. Zbog toga ćemo na kraju malo govoriti i o utjecaju natrija na zdravlje.
"Vegetu" radi i priču priča Zorica Krističević.
9.2. Zagreb, radionica prirodne kuhinje „BRZI CJELOVITI RUČAK"
Ne znate kako pripremiti zdravi, brzi zimski ručak, koji vam može izdržati i do večere? Ništa lakše. Na novoj, kratkoj radionici u Zagrebu naučiti ćemo pripremati jedan brzi ručak, koje grije organizam, slatkasto-ljutkastog okusa, na žlicu. Volim jednostavna i brza jela, a kao što sam već i prije spomenula, volim i kada u jednom jelu imam zastupljeno sve što treba mom organizmu i kada osjećam punoću okusa i lakoću u tijelu kada ga pojedem, još ako me i zagrije kad je vani hladno znam da je to to. Ovo jelo je baš takvo i na mom stolu je često pa ću ga podijeliti s vama.
Cijena radionice:110 kn
Oni koji dođu i na ovu radionicu i na "ČOKO-KOKOS" isti dan, 17-19 h ostvaruju 20 % popusta na ukupni iznos
Gdje: Zagreb, Korčulanska 3D
Kada: 9.2. , 15-16:30 h
Voditeljica: Romina Mlinarević
Zbog malih grupa obavezna najava na mail ili mob.
9.2. Zagreb, radionica prirodne kuhinje „ČOKO-KOKOS"
Evo jedne kratke i slatke radionice za ljubitelje čokolade i kokosa, a još je i zdravo. Jednostavni, brzi, zdravi i fini recepti...deserti ili međuobroci, pogodni i za djecu, bez šećera, brašna, jaja, kravljeg mlijeka.
Pripremati ću:
"Zdravu toplu čokoladu od kokosa s hrskavim čoko dodatkom" i
"Energetske kokos bombice u čokoladi"
Cijena: 130 kn
Oni koji dođu i na radionicu "BRZI CJELOVITI RUČAK" isti dan,
15-17:30 ostvaruju popust na ukupni iznos. (190 kn)
Gdje: Zagreb, Korčulanska 3D
Kada: 9.2. , 17-19 h
Voditeljica. Romina Mlinarević
Zbog malih grupa obavezna ranija prijava na
Kontakt:
https://www.facebook.com/ZdravaIFinaHranaRomina?ref=hl
OPASNOST NA TANJURU
Otkrijte od čega se sve rade paštete i hrenovke
U salamama, paštetama i mesnim narescima otkrivena je povećana količina polifosfata i natrijevog nitrita, emulgatora koji uzrokuju rak i uništavaju kalcij u kostima, zbog čega su posebno opasni za djecu i trudnice.
Hrenovke, mesni naresci i paštete koje se nalaze na policama trgovina u Hrvatskoj sadrže mnogo više kancerogenih aditiva, masti i vode nego što je dopušteno zakonom, otkrile su analize ovlaštenih laboratorija za provjeru ispravnosti hrane.
Osim što takva hrana nutricionistički gotovo bezvrijedna, predstavlja opasnost za zdravlje.
Oznake za genetički proizvedenu hranu i onu proizvedenu u blizini antena
EU UVODI OZNAKE ZA NEZDRAVO PROIZVEDENU HRANU
Pod pritiskom građanskih udruga koje se bore za jasno označavanje uvjeta u kojima su proizvedene prehrambene namirnice, EU je donijela Pravilnik o označavanju prehrambenih namirnica…
Pod pritiskom građanskih udruga koje se bore za jasno označavanje uvjeta u kojima su proizvedene prehrambene namirnice, EU je donijela Pravilnik o označavanju prehrambenih namirnica proizvedenih u određenim uvjetima (EU-ICB-3958/2013).
Prema donešenom Pravilniku, svi proizvođači koji proizvode hranu koja je dijelom ili u potpunosti genetički modificirana ili proizvedena na poljima koja su manje od 100 metara udaljena od antena mobilnih baznih stanica ili strujnih dalekovoda moraju imati oznake kao na donjoj slici.
Podsjetimo da različite udruge već godinama pokušavaju ishoditi jasno i nedvosmisleno označavanje prehrambenih namirnica u ovisnosti o uvjetima ili načinima njihove proizvodnje. Mathias Schnecker, predsjednik Udruge za zdravu prehranu, je povodom donošenja Pravilnika izjavio:
Donošenjem ovog Pravilnika smo sretni jer smo pokazali velikim proizvođačima da smo dovoljno jaki da u zakonodavstvo EU uvedemo obavezu koja svakom konzumetnu daje mogućnost izbora, želi li jesti GMO ili ne, želi li jesti hranu proizvedenu ispod dalekovoda ili ne i slč. Do sada konzumenti nisu znali što jedu. Od sada imaju mogućnost izbora.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja ove godine obveza označavanja vrijedit će i za naše proizvođače.
Izvor:
http://vijesnik.wordpress.com/2013/01/11/eu-uvodi-oznake-za-nezdravo-proizvedenu-hranu/
Što su prehrambeni aditivi i zašto se upotrebljavaju?
Industrijska proizvodnja i prerada namirnica nužno je povezana s upotrebom prehrambenih aditiva. I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su prerađivali hranu i pritom se služili nekim tvarima koje danas ubrajamo u aditive: naše bake su upotrebljavale npr. pektin nezrelih jabuka za želiranje pekmeza. U domaćinstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, šećerom, a limunovim sokom koji sadrži askorbinsku kiselinu sprečavamo svježe oguljeno voće ili povrće da posmeđi.
Aditivi koji se upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji hrane jesu tvari koje se uobičajeno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane, nego su to tvari određena kemijskog sastava koje se hrani dodaju tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja hrane.
Dodavanjem aditiva mijenjaju se neke osobine hrane. Aditivi pridonose ujednačenoj kvaliteti proizvoda, ponudu namirnica čine neovisnom o godišnjem dobu, omogućuju proizvodnju jeftinije hrane i njezino dugoročno skladištenje. Sredstva za konzerviranje, npr., sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane. Sve raznovrsnija ponuda prehrambenih proizvoda temelji se upravo na primjeni aditiva: bez sladila i emulgatora ne bi bilo modernih "light" proizvoda, topljeni sir nije moguće proizvesti bez emulgatorskih soli, a polugotova i gotova jela bez sredstava za konzerviranje, antioksidanasa, stabilizatora i drugih dodataka.
Međutim, neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo važno da potrošači imaju potpun uvid u sirovinski sastav proizvoda, uključujući i sve vrste aditiva. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira iako ga zakon na to obvezuje.
Velik broj aditiva služi u prvom redu prehrambenoj industriji, jer joj omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Danas proizvođači hrane s pomoću aditiva mogu dizajnirati izgled, boju, miris i okus nekog proizvoda, neovisno o vrsti i kakvoći sirovine od koje je proizveden. Tako se primjerice može kupiti nešto što nalikuje na sir, miriše kao sir, topi se kao sir, a ne sadržava ni jednu kap mlijeka, nego mješavinu biljnih masnoća i škroba. Izgled i okus sira u tom proizvodu dobiveni su upotrebom pojačivača okusa, konzervansa, aroma i bojila. Ovaj se surogat zatim reklamira kao idealan proizvod za pizzu i sendviče, a s etikete (napisane sitnim slovima!) saznajemo da je riječ zapravo o zamjeni za topljeni sir.
Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje "novih" proizvoda (energy-drinks), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti.
Kupnjom mnogih osvježavajućih bezalkoholnih pića skupo se plaćaju i brojni aditivi koji su dodani običnoj vodi. Bojila tim napitcima daju privlačan izgled, arome i sladila tipičan okus, ugljikov dioksid osvježavajući karakter, a konzervansi osiguravaju dugotrajnost na policama prodavaonica. Slično je i s voćnim sladoledima, pudinzima i desertima čiju privlačnost pojačavaju dodane arome i bojila. Time proizvođač štedi na voćnim pripravcima jer su umjetna bojila i arome jeftiniji.
Nažalost, potrošači ne znaju što točno jedu ni kad je riječ o namirnicama koje - za razliku od sladoleda - troše svakodnevno, poput kruha i peciva. Koji pekar danas proizvodi kruh bez gotovih mješavina koje sadržavaju aditive? Aditivima možemo zahvaliti veliku ponudu raznih vrsta kruha i peciva. Međutim, aditivi pomažu i u prikrivanju nedostataka i loše kvalitete brašna. Tako se i s manje vrijednim sirovinama može dobro zaraditi. Dodavanjem ekstrakta slada bijelom brašnu, potrošaču se sugerira da je riječ o brašnu cijeloga zrna, a ako se u smjesu doda još i šačica sjemenki te proizvod nazove odgovarajućim imenom (bakin kruh, seljački kruh, lovački kruh...), obmana je besprijekorna. Osim toga, potrošač malokad može birati kruh oslanjajući se na informacije o njegovu sastavu (omjeru pojedinih vrsta brašna, aditivima i sl.) jer mali broj pekara i trgovaca postupa sukladno Pravilniku o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (Narodne novine, 41/2008.) koji određuje da sastav nezapakiranog kruha na prodajnom mjestu mora biti istaknut „jasno, vidljivo i čitko".
Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomoćnih sredstava nije moguća. I ekološki proizvedena hrana sadrži aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana ne smije sadržavati bojila, pojačivače okusa, umjetne arome, većinu konzervansa, umjetna sladila... Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane, gdje je dopušteno oko tri stotine aditiva, u ekološkoj proizvodnji hrane upotrebljava se tridesetak aditiva, a zabranjena je upotreba bojila, pojačivača okusa, umjetnih sladila, nekih konzervansa i sl. Jedan poznati europski proizvođač ekološke hrane dobrovoljno je ograničio upotrebu aditiva u svojim proizvodima na samo 14 aditiva. Preradbom sirovina izvrsne kakvoće posebnim tehnologijama, po specijalnim recepturama, proizvođači ekološke hrane mogu ponuditi gotovo identičnu paletu proizvoda kao i konvencionalna prehrambena industrija, ali, za razliku od nje, upotrebljuju samo oko 11 % dopuštenih aditiva.
Više o aditivima proučite ovdje: http://e-brojevi.udd.hr/
Ne znate kako pripremiti zdravi, brzi jesenjski ručak, koji vam može izdržati i do večere? Ništa lakše. Na novoj, kratkoj radionici u Zagrebu naučiti ćemo pripremati jedan brzi ručak, koje grije organizam, slatkasto-ljutkastog okusa, na žlicu. Volim jednostavna i brza jela, a volim i kada u jednom jelu imam zastupljeno sve što treba mom organizmu i kada osjećam punoću okusa i lakoću u tijelu kada ga pojedem, još ako me i zagrije kad je vani hladno znam da je to to. Ovo jelo je baš takvo i na mom stolu je često pa ću ga podijeliti s vama.
Zbog malih grupa obavezna ranija najava
KADA: 2. prosinac 2012 (nedjelja), 16-17:30
GDJE: Zagreb, Korčulanska 3 D
CIJENA: 130 kn
Voditeljica: Romina Mlinarević
Kontakt: https://www.facebook.com/ZdravaIFinaHranaRomina?ref=hl
Afterwork radionica: Makrobiotika u svakodnevnom životu
Ako ste jedan ili jedna od onih koji osjećaju težnju za prelaskom na zdraviju prehranu, a svakodnevne obaveze i lijenost vam nikako ne dopuštaju da poduzmete taj korak, ovo je radionica za vas govorit ćemo o uklapanju pravilne prehrane u dnevni raspored te ćete dobiti praktične savjete i tehnike koji će vam u tome pomoći između ostalog, govorit će se općenito o odnosu čovjeka i hrane, prehrambenim navikama i njihovim povezanostima s određenim psihičkim stanjima kao i uvijek, pripremamo zaokruženi cjeloviti obrok, u čijoj pripremi sudjelujete i vi, s tim da ovaj put stavljamo naglasak na čim kraće vrijeme pripreme te jednostavnije načine pripreme, a da obrok ipak sadrži sve potrebne sastojke, tj. da bude cjelovit
termin 22.11., četvrtak, 17:30 do 19:30 | prijave do srijede, 21.11.
lokacija Draškovićeva 4a | cijena 90 kuna
Kako uzgojiti eko papriku
Paprika je u našim krajevima vrlo zastupljena biljka. Ima plodove raznih oblika i boja. Možemo je naći veličine malih bobica pa sve do velikih plodova oblika rajčice i roga. Plodovi mogu biti tamnozeleni, svijetlozeleni, žuti, narančasti i crveni. Mogu imati slatki, poluljuti i ljuti okus.
Ovu korisnu i hranjivu namirnicu u 15. stoljeću u Europu su donijeli Španjolci. Kasnije se preko Afrike proširila u Tursku, a odatle u Mađarsku. Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprika.
Paprika - riznica vitamina
Paprika je vrlo hranjiva namirnica. Sadrži četiri puta više vitamina C od naranče. Njegova količina ovisi o sorti paprike, podneblju u kojem je uzgojena i nekim drugim čimbenicima. Crvena paprika poznata je po sadržaju vitamina C i beta-karotena, a dobar je izvor i vitamina B6 te vitamina A. Osim navedenih, u paprici se u manjim količinama nalaze i ostali vitamini. Od minerala najviše ima kalija. Smrzavanjem paprike dolazi do gubitka kalija, cinka, vitamina C, riboflavina, vitamina B6 i vitamina E. Kod kiseljenja paprika gubi manji dio vitamina, ali ih još uvijek ostaje dovoljno za podmirenje potreba organizma.
Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 20 kcal na 100 g. 100 g svježe crvene paprike sadrži 92 posto vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana.
Sadnja paprike
Papriku počnite saditi na otvorenom kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15°C, te prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Najbolja temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25 C. Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35 C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0 C, biljka ugiba. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke nakon sadnje u nepovoljnim uvjetima teško se i sporo oporavljaju. Paprike možete saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju sadite te razdoblju berbe. Biljke koje se beru kroz kraće vrijeme, sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine. Prilikom sadnje tlo dobro natopite vodom.
Priprema tla za sadnju
Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim tvarima. Najbolja su duboka humusna i topla tla, te tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode. U jesen, dubokim kopanjem na dubinu 30 -35 cm, počinje priprema tla za sadnju paprike. U proljeće, prije sadnje, tlo se usitnjava i poravnava. Sadnja na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo te kada prestane opasnost od kasnih mrazeva. U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak između biljaka - 30 cm. Gnojidba zemljišta prije sadnje ili rasađivanja će doprinijeti većem prinosu. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalija i dušika, te je potrebna pojačana gnojidba tla prije sadnje.
U uzgoju na otvorenom, prihranite papriku 2-3 puta. Prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put prije stvaranja prvih plodova, te zadnji put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja. Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.). Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupušnjača. Izmjenjujte kulture tijekom određenog perioda kako se ne bi smanjio urod paprike. Monokultura kod uzgoja paprike nije preporučljiva. Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti.
Bolesti paprike
Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati. Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav. Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32°C. Preporučuje se preventivno prskanje nasada prirodnim sredstvima protiv zaraze kada se temperatura popne iznad 32°C. Osim pepelnice, tijekom vegetacije, papriku napada još nekoliko gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata.
Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu. Štete se javljaju nakon zalijevanja, kada se zaraza počne širiti tlom. Na takav način možete zaraziti vrlo velik broj biljaka. Štete su tada najveće.
Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.
U drugoj polovini srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće. Do venuća biljaka paprike dolazi tijekom noći, nakon obilnog zalijevanja. Zaraza se pojavi naglo – manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene.
Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova. Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove. Razvoju gljivica pogoduje visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla. No, najopasnija bolest paprike je bakterijska krastavost plodova. Javlja se potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zraka u rasponu od 24 do 30 °C.
Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege nepravilnog oblika, koje se s vremenom povećavaju i postaju uglate, obrubljene žućkastim rubom. Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista. Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju. Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje, oko kojih tkivo ploda puca. Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrni.
Prevencija i liječenje bolesti paprike
Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja. Hranite papriku organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom. Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove. Ne zaboravite posaditi vašu papriku zajedno s kompatibilnim biljkama. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja.
Redovno špricajte papriku prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika - pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka (više o tome kako pripremiti takva sredstva pročitajte ovdje). Zaražene biljke uklonite i spalite, nemojte ih odlagati u kompostište.
Uzimanje sjemena paprike
Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedožućkaste boje.
Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm, a debljina 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki.
Sjeme uz povoljne uvjete čuvanja može zadržati klijavost i do 5 godina. Za dobivanje sjemena koristite zrele plodove crvene, narančaste ili tamnožute boje. Za sjeme ostavite potpuno razvijene plodove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu, sa zdravih biljaka. Sjeme ćete najlakše izdvojiti iz svježih plodova. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena iskoristite za jelo. Izvađeno sjeme prosušite u tankom sloju. Rasprostrite ga na lako upijajući papir ili pamučnu tkaninu te odložite na suho, prozračno i sjenovito mjesto. Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je spremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu.
Berba i čuvanje
Prve plodove paprike možete ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. Za vrijeme branja plodova vodite računa da ne oštetite biljku. Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje. Papriku berite tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo pljesnive i trunu. Papriku je najbolje brati škarama. Ubranu papriku nikad ne držite duže od sat vremena na suncu. Svježe paprike možete čuvati u hladnjaku do 5 dana. Možete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju. Papriku možete i osušiti. Izrežite papriku na rezance ili kolutiće, očistite od sjemena pa stavite u kipuću vodu na 10 minuta.
Ocijedite i stavite na sušenje. Trebat će vam nešto više topline nego kod ostalog povrća. Kada je paprika dovoljno suha, sameljite je da je usitnite.
Ljekovitost paprike
Osim što je hranjiva namirnica, paprika ima i određena ljekovita svojstva koja se ne smiju zanemariti. Paprika je korisna kod ateroskleroze jer njezin sastojak citrin utječe na propustljivost kapilara i čini ih elastičnima. Potiče lučenje probavnih sokova te tako otvara apetit i poboljšava probavu. Paprika sadrži oko 20 spojeva iz grupe karotenoida, koji su prirodni antioksidansi i imaju važnu ulogu u zaštiti zdravlja jer štite od utjecaja slobodnih radikala. No, najvažniji je alkaloid kapsaicin koji je veoma ljutog okusa. Najviše ga ima u ljutim paprikama, unutarnjem dijelu ploda, oko sjemenki.
Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta.
Prema istraživanima, kapsaicin:
- djeluje antiupalno
- sprečava bol
- poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava
- sprečava mnoge vrste raka
- poboljšava probavu
- pomaže mršavljenju
- štiti od želučanih bolesti
- pomaže kod dijabetesa tipa 2
Zaista isplati se pokušati s eko uzgojem ove čudesne namirnice!
Objavljeno ljubaznošću: http://www.alternativa-za-vas.com/index.php