Srebrna svilenica (lat. Gymnema sylvestre) je biljka penjačica, koja pripada obitelji Asclepiadaceae.
Raširena je u tropskim dijelovima Afrike, Azije i Australije.
U povijesti se svilenica koristila za tretiranje različitih stanja od malarije do zmijskih ugriza.
Ayurvedske knjige opisuju je kao lijek za glikozuriju (prisustvo šećera u mokraći) i druge urinarne probleme.
Već preko 2000 godina ova biljka se koristi protiv visokog šećera. Dan joj je naziv "gur-mar", što u prijevodu znači "uništavač šećera".
Nedavno joj je uvelike porasla popularnost i drugdje u svijetu kao sredstvu za smanjenje šećera i mršavljenje.

Iako se uvriježilo mišljenje da spada u grupu orašastih plodova, badem (lat. Prunus amygdalus) je zapravo član skupine koštuničavog voća.

U tom je smislu blizak srodnik šljive, višnje, marelice i breskve.
Badem je oduvijek bio vrlo cijenjen zbog svojih velikih blagodati po zdravlje te se njegov uzgoj proširio i po Sredozemlju.
U 18. stoljeću španjolski misionari su ga donijeli u Kaliforniju, koja je u međuvremenu postala jedan od najvećih proizvođača badema u svijetu.
Postoje dvije vrste badema: slatki badem (Prunus amygdalis dulcis) – to je badem koji skoro svakodnevno konzumiramo - i gorki badem (Prunus amygdalis amara).
Gorki badem izgledom je nešto širi i kraći od slatkog, ali je gorak i stoga nije jestiv. Međutim gorki badem je odličan izvor vitamina B17.
Posvetit ćemo se slatkom bademu i njegovim brojnim nutricionističkim i zdravstvenim blagodatima.

Prema istraživanjima koja su objavljena u „Life Science", artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati.
Ako se biljka koristi sama, uzrokuje 28-postotno smanjenje ćelija raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood je uspio „izbrisati" rak gotovo u potpunosti.
Štaviše, na normalne ćelije grudi nije gotovo uopšte bilo uticaja u ovom eksperimentu.
Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je efikasan i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u ćelijama zaraženim rakom, artemisinin je selektivno napadao „loše" ćelije, dok „dobre" ćelije nije dirao.

Pelin - prijatelj probave i ubojica parazita

Pelin je velika razgranata biljka, srebrnih listova, karakteristična mirisa i neugodno gorka okusa.
Legenda glasi da je božica Artemida darovala pelin ženama za olakšavanje poroda te je tako i dobio latinsko ime - Artemisia absynthium.
Njegova upotreba bilježi se od doba Rimljana, a često se spominje i u Bibliji.
Hipokrat ga je prepisivao kod bolova, amnezije i reumatizma.

Pripravci biljke iznimno su ljekoviti ako se daju u pravilnim omjerima, dok u većim dozama pelin ima opojno djelovanje.
U 18. stoljeću pelin je bio omražen kod vlasti, jer su ga mnogi zloupotrebljavali za drogiranje.
Slavno halucinogeno piće apsint nije slučajno dobilo ovo ime, već zato što je njegov glavni sastojak pelin, koji mu daje ta svojstva.
Danas je takva prava verzija apsinta zabranjena u mnogim zemljama zbog štetnog opojnog učinka.
Međutim, u manjim dozama, pelin je bezopasan i slovi kao najjači prirodan lijek ikad poznat, a posebno je učinkovit kod parazita i probavnih tegoba.

Mnogobrojne vrste biljaka imaju izuzetno ljekovita svojstva.

Neke od njih su rijetke i teško dostupne, ali neke su nam nadohvat ruke.
Nalazimo ih posvuda u prirodi, pa je prava šteta ne iskoristiti njihove blagodati.
Jedna od izrazito rasprostranjenih biljaka, koja je svakome od nas na dohvat ruke je stolisnik.
Stolisnik (Achillea millefolium) je u narodu poznat i kao hajdučka trava, hajdučica, sporiš, paprac, kunica, kunji rep, mjesečina.
Većina ovih naziva potječe iz davne povijesti a neki od njih simboliziraju upotrebu ove skromne ali izuzetno korisne biljke.
Tako priče iz davne prošlosti govore da su hajduci oko vrata nosili vijenac ispleten od stolisnika te su njime liječili i ublažavali ozljede, prema čemu je i nastao naziv hajdučka trava.
Osim ljekovitih svojstava ovoj biljci su se u prošlosti pripisivala i magična svojstva.
Postojalo je vjerovanje da stolisnik štiti od zlih sila i da će svežanj stolisnika postavljen na kućna vrata uoči ivanjske noći zaštititi članove kućanstva od bolesti – otuda i potječe naziv ivanjsko cvijeće.

Dunja - zlatnožuti izvor zdravlja predivnog mirisa

Neki povjesničari smatraju da je upravo dunja, a ne jabuka, bila zabranjeno voće u Edenu.
Mirisna dunja, latinskog imena Cydonia oblonga, služi kao simbol plodnosti od starih vremena.
Tako su mladenci – uoči vjenčanja – morali pojesti dunju kako bi im brak bio plodan i sretan.
Manje je poznata činjenica da naziv za marmeladu potječe od portugalske riječi za dunju marmeleiro.
Tako se marmelada isprva pravila od dunje.
Na nju ne treba gledati samo kao ukrasno voće, već i kao lijek te ukusan i zdrav jesenski desert.

Zub koji krvari
Neobični izgled ovih gljiva zaslužno je ovoj vrsti dao nekoliko opisnih uobičajenih imena, uključujući jagode i šlag, Hydnellum koji krvari, zubi gljive koja krvari, zub s crvenim sokom i vražji zub.

Hydnellum peckii je nejestiva gljiva i član je roda Hydnellum, obitelji Bankeraceae. Na površini stvara pore koje izgledaju kao vertikalni šiljci zuba koji vise iz unutrašnje strane tijela voća. Ova vrsta pronađena je u Sjevernoj Americi i Europi, te je posljednjih nekoliko godina također pronađena i u Iranu (2008.) i Koreji (2010.). Iako se ne čine otrovne, imaju vrlo gorak okus, te nisu jestive.


Izvor: http://indigochildren.likes.com

Prijevod za Drumtidam:
Katarina Supičić
www.prevoditelj-sudskitumac.com
www.transformativa.hr

Cordyceps
Pod znanstvenim imenom Cordyceps sinensis skriva se medicinska gljiva koja raste u visokim planinama jugozapadne Kine i Tibeta.

Prvi put je zabilježena u Tibetu, pod nazivom yartsa gunbu, u 15. stoljeću.
Na nepalskom jeziku je poznata kao yarsha gumba.
U povijesti ove čudesne gljive postoji drevni mit koji nastoji protumačiti prve spoznaje o njezinim iznimnim svojstvima.
Tako se pripovijeda da je u vrijeme kad se snijeg počeo topiti u visokim planinama, autohtoni narod Tibeta i Nepala, sljedeći stoljetnu tradiciju, počeo tjerati svoja stada jakova prema pašnjacima na višim nadmorskim visinama.
Jakovi su šapama napipali gljive koje su se razotkrile pod ostacima snijega te ih počeli jesti.
A potom su se započeli mahnito pariti.
Pastir koji je promatrao iznenadnu akciju jakova samo se mogao čuditi otkud životinjama takva vitalnost.
No, danas znamo da Cordyceps zaista potiče vitalnost, plodnost i potenciju, a ima i mnoge druge dobrobiti za zdravlje.

Grožđe - zdravlje na stotinu načina

Koja je vaša prva asocijacija kad ugledate vinograd?
Košara puna sočnih bobica? Grožđice? Mošt?

Sve to ima jednako značenje: zdravlje!
Vinova loza je jedna od najstarijih kultiviranih biljaka u svijetu.

Kultura vinove loze potječe od prije 9000 godina iz područja Male Azije, Zakavkazja, Mezopotamije.
Pouzdani podaci o kulturi vinove loze u Egiptu stari su 6000 godina.
Danas u svijetu postoji oko 8000 vrsta grožđa.

Ulje noćurka regulira rad hormona i čuva zdravlje srca

Noćurak (lat. Oenothera biennis) dvogodišnja je biljka grmolikog oblika visoka do 150cm.
Prekrasni žuti cvjetovi otvaraju se tek u mraku i ostaju otvoreni tijekom čitave noći.
Privlače brojne kukce, a za oprašivanje se brinu noćni leptiri.
Prije jutra cvjetovi uvenu, a već sljedeće večeri novi cvjetovi krase biljku.
Po tome je i dobio narodni naziv noćurak.
Porijeklom je iz Sjeverne Amerike gdje raste na pješčanom tlu na središnjem i istočnom dijelu kontinenta.
Izvan svog prirodnog staništa, biljka je naturalizirana i u Europi.
Cvate od ranog proljeća do kasnog ljeta.
Biljka je ljekovita, a mladi listovi i korijen biljke su jestivi.
Tradicionalno su ga koristili Indijanci kao prirodan lijek za ublažavanje kožnih tegoba i zacjeljivanje rana, te kod astme, prehlade i gripe.

Trputac (lat. Plantago) je rasprostranjen i lako prepoznatljiv rod livadskih biljaka.
Postoji preko 200 vrsta trputca, a najpoznatije su širokolisni i uskolisni trputac.
U narodu ga također nazivaju bokvica, bukvica, konjsko rebro, krepotec, muška bokvica i trpotec.
U Kini se koristio još 3000 godina prije Krista za liječenje mnogih oboljenja.
Sebastian Kneipp je za trputac izjavio da će rana, ako se na nju nanese sok trputca, zacijeliti kao da je šivana zlatnim koncem.
Sveta Hildegarda je sokom trputca liječila ubode škorpiona.
Ovaj stari narodni lijek u nekim je zemljama i službeno odobren za liječenje.

Ulje koje liječi sve osim smrti
Kroz stotine i tisuće godina čovječanstvo je tragalo za panacejom - čudotvornim lijekom koji bi mogao izliječiti sve ljudske boljke.
Postoji li prirodan lijek koji djeluje na toliko široki spektar bolesti da zaslužuje status panaceje?
Ako bismo među najmoćnijim lijekovima svijeta morali izabrati jedan, najdjelotvorniji, taj status bi bez sumnje pripao ulju crnog kima.
Crni kim spada među najljekovitije biljke svijeta.
Za njega je prorok Muhamed rekao da "liječi sve osim smrti", a kroz stoljeća su ga koristili mnogi poznati liječnici.
Sjeme crnog kima bilo je pronađeno u grobnici faraona Tutankamona. Ova biljka spominje se u Bibliji i Hadithu.
Latinsko ime mu je Nigella sativa, a najčešći popularni nazivi su crni kim, crni kumin, čurekot ili kalinji.
Nemojte ga zamijeniti s kuminom (lat. Cuminum cyminum) - popularnim začinom koji možete pronaći u svakoj trgovini.
Kroz stoljeća upotrebe, ovo ulje je prepoznato kao nevjerojatan lijek za bezbroj bolesti.

Niauli - analgetik, antiseptik i antibiotik s južnih mora
Niauli (lat. Melaleuca viridiflora) vrsta je drveta koja raste u Australiji, Novoj Kaledoniji i susjednim teritorijima.
Kao i njegov srodnik Melaleuca leucadendron, to je zimzelena biljka sa spužvastom korom koja se ljušti.
Ima kopljaste i vrlo aromatične listove boje pepela i bijele cvjetove na dugoj stabljici.
Eterično se ulje niaulija u Europi pojavilo tek u 17. stoljeću, ali je prije toga bilo vrlo cijenjeno kod domaćeg stanovništva.
Mještani su ga primjenjivali za snižavanje visoke temperature, iscjeljivanje rana, zaustavljanje dijareje i ublažavanje reume.
Niaulijevo se ulje dobiva parnom destilacijom od svježeg lišća i grančica.
Ulje je rijetko i blijedo žuto do tamno žute boje, ovisno o udjelu bakra u tlu. Ima jak i ljutkast miris s primjesom kamfora.
Glavni sastojci ovog ulja su alfa felandren, limonen, alfa pinen, beta pinen, gama terpineol, linalool i piperiton.

Najljekovitije biljke svijeta: glog
Glog je među biljkama s najdužom tradicijom.
Kinezi su nekoć od njega radili fermentirano piće, a njegovi ostaci pronađeni su u 9000 godina starim lončanicama.
Smatra se da je već tada bio značajan u religiji.
Legenda kaže da je od ovog grma napravljena Kristova kruna od trnja.
Uz njega se vežu i mnoga druga vjerovanja, čak i mitovi poput onog o vampirima.
Glog je u to vrijeme rastao u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Mediteranu, no danas je proširen po čitavom svijetu.
Poznat je i pod nazivima bijela drača, bijeli trn, glogić, glogovac, glogovina, oštri trn, trnka, žetica, glagovna glog, gloginja, medvedove hruške.

Sve dobrobiti manga
Mango se već stoljećima rabi kao hrana i lijek.
U medicini unani, mango se tradicionalno koristi za čišćenje od toksina, protiv anemije i kao lijek za bolesti živčanog sustava.
Ayurvedska medicina rabi osušene cvjetove manga za liječenje dijareje, dizenterije i infekcija urinarnog trakta.
Plod, lišće, korijen, kora, čak i sjeme manga sadrže vrijedne nutrijente, posebice fenole i flavonoide.
Zbog bogatstva antioksidanata, mango zauzima visok položaj na ORAC ljestvici.
Ovo egzotično supervoće bogato je vitaminima A, B kompleksom (pogotovo B6), C, E i beta karotenom, od kojeg organizam stvara vitamin A.
Može se pohvaliti i aminokiselinama, kalcijem, željezom, magnezijem, kalijem i drugim vrijednim sastojcima koji pomažu u održavanju dobrog zdravlja i izgleda.
Danas mango možete kupiti u skoro svakoj većoj trgovini, pa ne postoji razlog da si ponekad ne priuštite ovo nevjerojatno ukusno i ljekovito voće.

Klorela - jedna alga za sve tegobe
Klorela je jednostanična, okruglasta alga zelene boje.
Raste u slatkim vodama, a nastala je prije oko dvije i pol milijarde godina te je među najstarijim oblicima života na Zemlji.
Danas je ova biljka poznata kao superhrana, odnosno prehrambeni dodatak izvanredne nutritivne vrijednosti.
Jedna je od rijetkih jestivih vrsta vodenih algi.
Izniman je izvor proteina jer se u osušenom obliku sastoji od čak 45 % bjelančevina pa je izvrsna za vegetarijance, sportaše i osobe sklone debljanju.
Kvalitetan je izvor aminokiselina, magnezija, željeza i minerala u tragovima. Sadrži sve B-vitamine, C-vitamin, E-vitamin i beta-karoten. Bogata je i vlaknima.
Ova alga jedna je od najbrže rastućih biljaka na Zemlji i najmoćniji izvor čistog klorofila koji nam je na raspolaganju.
Klorofil je istovjetan ljudskoj krvi, osim središnjeg elementa - u krvi je to željezo, a u klorofilu magnezij.
Stoga je klorela jednostavno savršena za naše zdravlje.

Rikulom ojačajte libido i zaštitite se od degenerativnih bolesti
Rikula (lat. Eruca sativa) ukusno je lisnato povrće koje lako uspijeva i ujedno štiti vrt od nametnika, tako da je višestruko korisna.
Zapisi o ovoj biljci porijeklom sa Sredozemlja mogu se pronaći u Bibliji i Talmudu, gdje je hvaljena njena kulinarska i medicinska uporaba.
U drevnom Rimu i Egiptu njenim sjemenkama i lišću pripisivana su afrodizijačka svojstva.
U Vergilijevoj poemi Moretum opisana je kao biljka koja "pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi."
Nekoć je bila neizbježni sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta, a i danas je popularna u mnogim kuhinjama i kućnim apotekama širom svijeta.

Na koji način vi koristite makadamijino ulje? U preparatima? U delicijama?
Evo našeg prijedloga: DIY Tretman za kosu - na dlan stavite nekoliko kapi ulja i utrljajte na vrhove.
Za bolji učinak, utrljajte ulje u kosu i pustite preko noći da kosa sve upije.
Ujutro bi se trebali probuditi sa lijepom i mekanom kosom.

Dud ili murva je pomalo zaboravljeno, ali ukusno voće, koje raste pojedinačno posađeno ili samoniklo.
U našim krajevima nalazimo crnu, crvenu i bijelu sortu, dok ih u svijetu postoji oko sto.
Od svih je sorti najaromatičniji crni dud.
Ovaj plod raste na istoimenom listopadnom stablu iz porodice Morus, čije je lišće poznato kao hrana dudovog svilca.
Vergilije je za dud napisao da je najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme.
Nekoć je u dolini Neretve drvo duda bilo jako cijenjeno za izradu bačvi.
Dud se uzgaja i radi pribavljanja svile od dudovog svilca.

Antioksidansi u začinskim biljkama - snažniji i zdraviji od sintetičkih antioksidanata
Sigurno ste čuli za slobodne radikale i oksidativni stres.
Oksidativni stres je stanje koje nastaje kada proizvodnja slobodnih radikala nadvlada sposobnost tijela da ih neutralizira ili eliminira.
Oksidativni stres vodi do brojnih teških bolesti današnjice poput dijabetesa, prijevremenog starenja i srčanih tegoba.
Najveći neprijatelji oksidativnih procesa su antioksidansi, koji osnažuju imunosni sustav i neutraliziraju slobodne radikale.
Ljudski organizam ima vlastite antioksidativne sustave, koji ga štite od štetnog utjecaja slobodnih radikala.
No, antioksidante možemo unijeti i hranom. Prirodni izvori antioksidanata su voće, povrće i začinske biljke.

Tikvicama zaštitite prostatu i smanjite kolesterol
Nedavno je počela sezona svima omiljenih tikvica.
Ima ih mnogo vrsta, boja i oblika, a kod nas se najčešće koriste male, tamnozelene tikvice slične velikim krastavcima.
Zajedno s dinjama i krastavcima, tikvice pripadaju porodici Cucurbitacea.
Iako se radi o voću, većina nas ih tako ne doživljava i naziva ih povrćem.
Tikvice, kao i sve tikve, potječu iz Amerike, a čovječanstvo ih konzumira već više od 10000 godina.
Smatra se da je današnja sorta tijekom godina razvijena u Italiji.

Od davnina pa do danas mnogi su se ljudi osvjedočili o ljekovitoj moći gaveza.

Gavez je uvjerljiv dokaz koliko je priroda čudesna i kako se s malo strpljenja mogu izliječiti i najtvrdokornije boljke.
Gavezu je latinsko ime Symphytum officinale, a u narodu je poznat i kao crni korijen, kilnjak, vela konsolida, opašica i volovski jezik.
Ima vrlo dugačku i šaroliku povijest uporabe. Zbog njegove ljekovitosti, u narodu se vjerovalo da potječe iz rajskog vrta.
Slavni liječnik Paracelsus rekao je:
„Zbog čega dodajete ocat korijenu gaveza, ili kojekakve druge kobne dodatke, kada ga je Bog stvorio da samostalno liječi čak i lomove kostiju? “

Malina liječi ženske tegobe, štiti od sunca i skida kilograme
Malina (lat. Rubus idaeus) je zeljasta biljka iz porodice ruža.
Vjeruje se da je malina podrijetlom iz Južne Azije i da je toliko stara da su je jeli i špiljski ljudi.
Tijekom mnogih vijekova cijenjena je kao ljekovita biljka.
Stari Grci pripisivali su joj moć poticanja plodnosti, u koju su svrhu više koristili njene listove nego plodove.
Međutim, očaravajući okus ploda maline najzaslužniji je za njen današnji status vrhunski popularnog voća.

Sastav i ljekovitost maline

Malina je bogata antioksidansima. 100 grama plodova maline daje 44 posto dnevne preporučene količine vitamina C.
Sadrži i resveratrol, koji usporava starenje, te visok udio elagične kiseline, koja djeluje antikancerogeno.
U njenom sastavu su i vlakna, folna kiselina, vitamin K, vitamin E5, mangan, magnezij, bakar, kalij i omega 3 masne kiseline.
Redovna konzumacija uljepšava ten, jača kosu, poboljšava zdravlje probavnog i kardiovaskularnog sustava, osnažuje imunitet i štiti od upala.
Malina smanjuje djelovanje slobodnih radikala te štiti od raka debelog crijeva, dojke, maternice, jednjaka i prostate.
Fitonutrijenti u malini sprečavaju širenje stanica raka te ih potiču na apoptozu, odnosno samouništenje.

Sprječava debljanje i dijabetes

Ketoni u malini zaslužni su za kontrolu glukoze u krvi te pomažu u sprečavanju pretilosti i dijabetesa.
Ketoni potiču metabolizam masti, smanjuju masne naslage i sprečavaju bolesti vezane uz gojaznost.
U istraživanjima, ljudi koji su konzumirali hranu s visokim udjelom masnoća, uz konzumaciju ketona maline nisu dobivali na težini.
Unosom maline aktivira se hormon adiponektin, od čijeg nedostatka pate ljudi s dijabetesom tipa 2.
Adiponektin vraća ravnotežu u krvi, smanjuje rizik od srčanog udara i bolesti koje prate dijabetes tipa 2.

Najviši prirodni zaštitni faktor

Ulje sjemenki čileanske maline posebno je, jer sadrži visoke razine omega 3 i omega 6 esencijalnih masnih kiselina te vitamina E.
Zahvaljujući njima odlično štiti kožu od jakog sunca.
Procjenjuje se da je zaštitni faktor (SPF) ovog ulja između 28 i 50, ovisno o uvjetima uzgoja.
Može se koristiti ne samo kao zaštita od sunca, nego i za tretiranje bora, strija, ekcema, dermatitisa i općenito svih upalnih stanja kože.
Vrlo je stabilno te se može nanositi samostalno ili dodavati u kozmetičke pripravke.

Ljekovitost lista maline

Plodovi maline izvanredno su ukusni i zdravi, ali ljekovitost listova mnogo je veća od plodova.
Malinu nazivaju i ženskom biljkom jer liječi mnoge tegobe ženskih organa.
Čaj od listova pomaže kod menstrualnih grčeva, jakih krvarenja i iscjetka.
Može se piti prije, tijekom i nakon poroda.
Redovno konzumiranje čaja od listova maline tijekom trudnoće jača i tonizira maternicu, sprečava pobačaj, pomaže tijekom poroda i sprečava jako krvarenje nakon poroda.
Nakon poroda ubrzava oporavak maternice i potiče stvaranje mlijeka.
S konzumiranjem ovog čaja počnite od trećeg mjeseca trudnoće. Pijte dvije do tri šalice na dan.
Čaj se koristi i za jačanje desni, dezinfekciju krajnika, sprečavanje dječjih proljeva i kod očnih oboljenja.
Priprema čaja: žličicu lista maline prelijte sa šalicom vruće vode. Pijte toplo.
Napomena: Čaj od lišća maline ne preporučuje se ako ste u prethodnoj trudnoći imali pobačaj ili ako su trudovi trajali manje od tri sata.

Ljekovito djelovanje maline:
sprečava pretilost
regulira razinu šećera u krvi
smanjuje djelovanje slobodnih radikala
pruža zaštitu od sunca
smiruje kožne tegobe
pomaže kod ženskih bolesti
osnažuje imunitet
štiti od bolesti srca i krvnih žila
snizuje visoku temperaturu

Ocat od maline za skidanje temperature

Pomiješajte litru prirodnog jabučnog octa s 500 grama izgnječenih malina. Ostavite deset dana na toplome mjestu i procijedite.
U slučaju groznice razrijedite dvije žličice octa od maline u čaši vode i pijte nekoliko puta na dan.

Malina u kulinarstvu

Sezona malina počinje u lipnju.
Maline je najbolje jesti svježe, no možete ih koristiti i za pripremu pekmeza, sokova, sladoleda, kolača, slatkih umaka itd.
Maline također možete sušiti ili zamrzavati.
Svježe maline upotrijebite u roku od dva dana. Čuvajte ih u hladnjaku.
Maline se obično beru ručno, zbog toga nije potrebno pranje vodom - dovoljno je odstraniti komadiće lišća. Pranjem u vodi malina gubi svoju strukturu i aromu.
Ako ste u prilici, prednost dajte divljim ili organski uzgojenim malinama.

Smoothie od maline

Sastojci:
60 grama malina
1 čaša soka naranče
šaka špinata
1 banana
60 grama leda

Priprema:
Izmiksajte sve sastojke u blenderu i uživajte u ovom ljetnom osvježavajućem napitku!

Izvor: alternativa-za-vas.com

Divlja sibirska čaga konačno dostupna u Alternativa Webshopu

Sretni smo da vam konačno možemo ponuditi pravu divlju sibirsku čagu. Ovaj proizvod je prava rijetkost u našim krajevima.

Istraživanja nekolicine svjetskih laboratorija su ustanovila da samo čaga iz ekstremno hladnih uvjeta te samo ona koja živi dulje od 3 godine, razvija svoja medicinska svojstva.

Potrebni su posebni uvjeti u kojima se razvijaju ljekoviti mehanizmi: temperatura ispod -40 C, određena vrsta drveta (breza) i starost same gljive.